ANTIreuma

15/08/2023

15/08/2023

Novi lijekovi za psorijatički artritis
Psorijatički artritis (PsA) je jedan od najtežih oblika reumatskog oboljenja.
Psorijaza je hronična, i smatra se genetski uslovljena kožna bolest. Od psorijaze obolijeva od 2 do 3% svjetskog stanovništva. Artritis prati psorijazu u 5% slučajeva. Tad je psorijaza praćena upalom jednog ili više zglobova, što nazivamo psorijatičnim artritisom. Bolest podjednako pogađa muškarce i žene.
Istraživanja su pokazala da je PsA posebna bolest, a ne reumatični artritis, kako se prije mislilo. Uzrok nastanka još nije poznat.
Psorijatični artritis dovodi do upale zglobova uzrokuje oteklinu, bol i zakočenost.

Liječenje psorijatičnog artritisa podrazumijeva liječenje kožne i zglobne bolesti, a uključuje tim koji se sastoji od reumatologa, dermatologa, specijaliste fizikalne medicine, fizioterapeuta, dijetetičara i drugih specijalista.

Najčešće pridružene bolest- komorbiditeti u PsA uključuju kardiovaskularne bolesti, metaboličke sindrome (dijabetes, pretilost), upalne bolesti crijeva, depresiju i anksioznost. Komorbiditeti su toliko rasprostranjeni da se mogu smatrati dijelom same psorijazne bolesti.

Kad je otkrivena (diferencirana razlika) prevladavalo stajalište da je PsA bolest benignog toka, odnosno da je to stanju koje uzrokuje destrukciju zglobova.
Vremenom se, nažalost, pokazalo da PsA narušava funkcionalni status (uzrokuje nesposobnost) i kvalitetu života te da je povezan s povišenim rizikom od kardiovaskularnih komorbiditeta i smrtnosti.

Do unazad desetak godina liječenje PsA se provodilo tako da se primjenjvala paralelna terapija za liječenje psorijaze (kao kožne bolesti) i artritisa (kao reumatskog oboljenja). Glavni cilj je dovesti bolest u fazu remisije, odnosno mirovanja.

Liječenje i terapija PsA bitno je poboljšana i unapređena u novom milenijumu.

Tri nova biološka lijeka – ustekinumab, sekukinumab i iksekizumab, kao i novi iz klase nanotehnologije; ciljani sintetski niskomolekularni lijek – apremilast, odobreni su za liječenje psorijatičnog artritisa gotovo istovremeno prije desetak godina (cca 2013. godine većina je prihvaćena).

U Repulici Srpskoj ovi lijekovi su odobreni i nalaze se na listi lijekova koji se izdaju na recept od 2022. (Potrebno je da ih odobri komisija Zdravstvenog fonda na preporuku ljekara specijaliste.)
Tako su mogućnosti liječenja psorijatičnog artritisa doživjele bitno poboljšanje i unaprjeđenje.

Stope remisije u kliničkim studijama kreću se od 20 do 60%, što nije idealno, ali predstavlja velik napredak u liječenju psorijatičnog artritisa.
Više detalja o ovim lijekovima pogledaj na sajtu www.antireuma.com
na adresi:
https://www.antireuma.com/iDiag/PsA_new/PsAnewBIO.php

21/11/2022

Pivo, estrogen i reuma
Prije desetak godina pronašao sam rezultate uticaja piva na zdravlje.
Članak je sadržavao nekoliko privlačnih činjenica, pa sam ga arhivirao.
Evo sad sam ga „iskopao“, ispostavilo se da je „mlađi“, nego što sam rekao, iz 2014-te je.

Evo šta kaže:

“Podaci istraživača s Harvarda su prikupljeni od oko 237000 ispitanica praćenih od 25 do 38 godina.
Reumatoidni artritis je češći kod žena nego kod muškaraca, a najčešće se javlja između 20. i 40. godine života.
Prema novim nalazima, tjedna konzumacija 2-4 piva je bila povezana s prosječno 31% manjim rizikom obolijevanja od reumatoidnog artritisa.
Umjerenu konzumaciju ostalih alkoholnih pića je bilo moguće povezati s prosječno 21% manjim rizikom za reumatoidni artritis.
Istraživači dobivene rezultate objašnjavaju utjecajem piva i ostalih alkoholnih pića na djelovanje imunološkog sustava i prisutnost estrogena u organizmu“

Pa ti ne popij pivo.

Ali ako imate imalo vremena sve što ste pročitali učiniće Vam se sumnjivim.

Prvo broj ispitanika: Šta znači praćenih od 25 do 38 godina?
Ako nešto i znači, onda bi to značilo da je neko kontinuirano nadgledao 230 hiljada žena i to neke i preko 35 godina, a sve najmanje 25. Povjerovati da je toliki broj žena pristao da sedmično bilježi koliko je popio piva i to dostavlja nekom naučno-istraživačkom timu 25 godina je naučna fantastika.

Drugo: Šta znači s novim nalazima?
One prve koje su skupljali 38 godina su bacili, ili ko zna šta su uradili s njima?

Treće: Ako je popiti pola piva dnevno (2-4 sedmično) umjereno šta je onda malo?

Četvrto: Nije jasno kako se došlo do 21% smanjenja rizika od artritisa ako pijete „žestu“ izuzev ako se pretpostavi da žene koje piju pola piva dnevno piju i čašicu „žeste“.

Peto: Što se tiče estrogena, isti portal sa kog sam preuzeo ovaj dio o pivu (a koji je navodno ozbiljan, pa mu ime neću pominjati) o njemu piše:
„Žensko tijelo samo proizvodi dovoljnu količinu hormona. Zajedno s pivom, višak estrogena ulazi u krvotok. Stoga su i hormoni u pivu štetni za žene. Dovode do pretilosti, rasta dlačica na licu, grubljenja glasa, problema u ginekologiji…”

Sve u svemu članak je očigledno naručen od neke pivare.
Što se tiče citata iz stavke 5, njega je vjerovatno naručila neka kozmetička firma u kojoj mrze pivo.

Ali ja sad žurim. Idem na pivo, počelo je Svjetsko prvenstvo. Reuma može da pričeka. A i nisam žensko; baš me briga što će da mi izrastu dlake.
Živjeli.

26/10/2022

Komorbiditet predstavlja veliki medicinski izazov.
Istovremena pojava dvije i više bolesti u principu je pravilo a ne izuzetak. To važi i za reumatska oboljenja, posebno u starijoj životnoj dobi, u kojoj je teško naći osobu koja nema više međusobno povezanih oboljenja.

Ako bolujete od neke reumatske bolesti, očne upale mogu biti pokazatelj stepena sistemskog poremećaja. Stoga multidisciplinarni pristup, pravovremena i tačna dijagnoza, te odgovarajuća terapija očnih upalnih bolesti omogućavaju očuvanje vidne funkcije, i doprinosi poboljšanju zdravlja.
Pojava očnih bolesti može prethoditi reumatskimg poremećajim i biti prvi znak bolesti. Osim upale očnih struktura, vidnu funkciju mogu ugroziti i lijekovi koji se koriste u liječenju reumatskih bolesti.

Ako želite da pogledate kakva je veza između očnih oboljenja i reumatizma pogledajte stranu:

How to live with rheumatism?

22/08/2022

Tri stvari koje možda niste znali o Banji Slatini:
1. Kako je Slatina dobila ime?
Sveštenik Stevan Davidović navodi: "...Slatina je dobila ime po nekom rudokopu, iz koga se vadilo zlato; najprije se zvala "Zlatina", a otud postade docnije Slatina." Istraživanja nisu pokazala dokaze o rudokopu na području Slatine.
Vuk Karadžić tumači o nazivu: "Slatina je mjesto gdje izvire ili pišti voda slana ili nakisela, te dolazi stoka i liže i po tome se sela tako zovu".
Karadžić, doduše, govori o drugom lokalitetu, ali etimologija je ista.

2. Koji period u istorije Slatine se smatra zlatnim?
1929. godine Slatina postala opština koja je uključivala, osim Slatine, 10 okolnih sela (Aleksići, Boškovići, Dovići, Jaružani, Kadinjani, Malo Blaško, Mađir, Priječani, Ćetojevići i Šušnjari), i kao takva opstala sve do ukidanja 1955. godine.

3. Kad su izvršena prva naučna istraživanja termalne vode u Slatini?
Prva naučna istraživanja termalne vode Banje Slatina izvršio je prof. E. Ludwig 1888. godine.
U tom periodu grade se i prvi hoteli - Mehmeda Čardžića, trgovca Luke Kuruzovića, Đorđa Avdalovića i moderniji "Državni hotel" sa restoranom (1897).
Godine 1909. počinje izgradnja "Folksbada" - Narodnog kupatila sa dva bazena i posebnim svlačionicama i ulazima za žene i muškarce.

Ako želite više detalja o modernom banjskom lječilištu u Slatini posjetite stranicu:
https://slatina.antireuma.com/sta.php

13/08/2022

Ljeto je: iskoristite neke od blagodeti ljeta
Helioterapija-Fototerapija-Terapija svjetlom
Vitamin D

Često se koristi fraza da je svjetlost izvor života, što je i činjenica. Ta činjenica ima za posljedicu mogućnost korištenja svjetla kao terapije i kod reumatskih oboljenja. Terapija svjetlom je primjena svjetla (iz elektromagnetskog spektra) u terapijske svrhe.

Svjetlost kao terapija
Upotreba svjetlosnih zraka u terapeutske svrhe datira iz drevnih vremena. Još pre nekoliko milenijuma su ljudi shvatali da postoji prirodna, jaka i neposredna veza između svjetlosti i bioloških procesa u organizmima živih bića. U starom Egiptu, sunčeva svjetlost je korišćena u medicinske svrhe, dok je nešto kasnije, u antičkoj Grčkoj, Hipokrat opisao uticaj sunčevih zraka u lječenju nekih organskih poremećaja i bolesti.
Svjetlosnu terapiju su kasnije rutinski u svojoj praksi koristili ljekari u starom Rimu i u arapskim zemljama širom Bliskog i Srednjeg istoka. Premda u to vrijeme nije bilo odgovarajućeg naučnog objašnjenja veze između svjetlosti i opšteg zdravlja čoveka, bilo je sasvim jasno da sunčevi zraci utiču snažno i pozitivno na ljudski organizam.
Može se shvatiti kao vrsta klimoterapije.

Helioterapija u užem smislu
Pod helioterapija u užem smislu kao helioterapiju možemo shvtiti liječenje sunčevom energijom. Sunčeva svjetlost utiče na ritam spavanja i budnosti. Pojavom svjetla budimo se, ubrzava nam se metabolizam, rad srca, mozga, probava i aktivnost. Nestankom svjetla u organizmu se pojačano izlučuje melatonin, hormon koji potiče uspavljivanje.
Sunčanje - doziranje zavisi od:
- godišnjeg doba
- nadmorske visine
- doba dana,…

Obratite pažnju:
Da bi se helioterapija pravilno primjenjivala neophodno se pridržavati preporučenih pravila. Izlaganje sunčevim zrakama mora biti postepeno, posebno vodeći računa o pravilnom doziranju te o individualnim razlikama u osjetljivosti na sunčeve zrake. Najvažniji princip u helioterapiji jeste postepenost.
Sunčanje počinjemo s 10 minuta (po 5 minuta sa svake strane), a svaki idući dan dodajemo po 5 minuta dok ukupno ne postignemo 60 minuta (30 min sa svake strane).
Ne preporučuje se izlaganje suncu više od 4 h na dan.
Obavezno upotreba zaštne kremu s aktivnim faktorom.
Izlaganje suncu obavezno izbjegavati između 11 i 15 h.

OBAVEZUJUĆI SAVJETI za oboljele od reumatoidnog artritisa:
Osobama koje boluju od reumatoidnog artritisa ne savjetuje se duži boravak na suncu, jer toplina ima nepovoljan utjecaj na tok bolesti!
Pacijenti sa reumatoidnim artritisom imaju i povećani rizik kardiovaskularnih oboljenja, te trebaju posebnu pažnju da obrate pri dužem izlaganju suncu.
_________________________________________________________________________

Vitamin D
Sunčeva svjetlost omogućava stvaranje ujednačenih rezervi kalcijuma i fosfora. Za zaštitu organizma nam je neophodan vitamin D koji nam daruje sunce. Devedeset posto dnevnih potreba za njim proizvodi koža, a ovaj proces je moguć samo pod dejstvom ultraljubičaste svetlosti, odnosno sunca.
Bez vitamina D naše tijelo ne može apsorbovati kalcij, što znači da su dodaci prehrani s kalcijem beskorisni ako u organizmu nedostaje vitamina.

Vitamin D je poznat i kao "sunčev vitamin". U stvari, uopšte nije riječ o vitaminu, nego hormonu! Iz istorijskih razloga svrstan je među vitamine, a po većini osobina sapada u hormone prije svega zbog svoje steroidne strukture. Zajedno sa paratireoidnim hormonom reguliše koncentraciju kalcijevih jona u plazmi. Vitamin D predstavlja prohormon, koji nastaje u koži dejstvom ultraljubičastih zraka. Kompleksan je vitamin, sastoji se od vitamina D1, D2, D3, D4, D5, ali vitamini D2 i D3 su biloški aktivni.
Postoje dva tipa vitamina D: životinjski kalciferol ili kolekalciferol ili vitamin D3 i biljni ergokalciferol ili vitamin D2. Vitamin D učestvuje u jačanju kostiju i zuba jer povećava iskorištavanje kalcijuma i fosfora u organizmu, a nedostatak uzrokuje krivljenje kostiju (rahitis), X i O noge (genua valga i genua vara), a indirektno preko kalcijuma osteoporozu.

Sa godinama opada sposobnost organizma da proizvodi vitamin D.
Od 65. godine potreba za ovim vitaminom je dvostruko veća. Zbog deficita najčešće i blagi pad kod starijih ljudi dovodi do ozbiljnog preloma kostiju. Osteoporoza je obično povezana s manjkom vitamina D.
Nedostatak ovog vitamina smanjuje apsorpciju kalcija. Riba se hrani planktonom koji živi u površnim slojevima vode i samim tim je izložen velikom dejstvu ultraljubičastih zraka, uz pomoć kojih se stvara vitamin D. Velike ribe se hrane sitnom ribom i na taj način nagomilavaju vitamin D u svojim tkivima, naročito u jetri.
Ako je naša ishrana siromašna ribom, pored sunčanja potrebno je unositi vitamin D putem suplemenata.
_________________________________________________________________________

Materijal preuzet sa sajta Živjeti sa reumom kojeg možete pogledati na adresi:
https://www.antireuma.com/

24/06/2022

Nanotehnologija nove nade za reumatičare

“Zlatni standard” liječenja reumatskih oboljenja uspostavljen je pred kraj XX vijeka i uključivao je korištenje metatrksata i biološku terapiju.
Trenutno su fazi ispitivanja nanotehnologije, koji postaju sve popularniji u liječenju gihta i reumatoidnog artritisa bolesti.

Postoji niz definicija pojma nano-nauka, odnosno nano-tehnologija. Nanotehnologija je bilo koja tehnologija čije su polje djelovanja veličine reda milijarditog dijela metra.
Nano strukture dobivene primjenom laserske tehnike imaju sposobnost utjecanja na ponašanje i rast ćelija. Različiti materijali primijenjeni u uzgoju ljudskih matičnih stanica omogućiće da se odredi put diferencijacije. Drugim riječima: “primjenom različitih polimera iz matičnih stanica će se po potrebi dobivati stanice mišića, živaca, srca, kosti ili bilo koje druge”. Zasad je tehnologija laboratorijskog uzgoja ćelija uz polimere još uvijek u fazi testiranja i na njenom usavršavanju rade brojni laboratoriji u cijelom svijetu.

Više detalja o nanofarmakologiji i primjeni nanomedicine na reumatointi artritis možete vidjeti na stranici https://www.antireuma.com/XXI/4_nano4.php (Nanomedicina i reumatointi artritis) portala Živjeti s reumom: Antireuma,com.

Nanomedicina je upotreba nanotehnologije u medicini kako bi se olakšala dijagnoza, liječenje i praćenje liječenja korištenjem nanočestica, dendrimera, polimernih micela, liposoma ispunjenih lijekovima, nanokapsula i nanogela.
Nadzor na nivou ćelija omogućava ranu i pouzdanu dijagnozu.
Posebno je važna primjena nanonauke u donošenju lijekova na određeno mjesto u tijelu.

Istraživači ispituju bioaktivne molekule za koje se ranije smatralo da su previše toksični da bi se isporučili sistemski.
Najvažniji fenomen u liječenju RA i drugih kroničnih upalnih poremećaja je povećana permeabilnost i retencija zbog ekstenzivne sistemske prirode upale.

12/06/2022

Egipćani su prvi put identifikovali giht, poznat i kao podagra, 2640. godine pne.
Giht i degenerativne promjene kičme evidentirane su i na egipatskim mumijama.
Staru Egipćani su koristili sunčanje kao preventivu. Kasnije (dvadesetak vijekova kasnije) objašnjen je pricip helioterapije i uticaj vitamina D i način na koji sunce djeluje na aktivaciju i pretvaranje provitamina D i pozitivan uticaj na lokomotorni sistem i zdravlje koji ovi procesi imaju.

Još su dva vijeka prije Hrista, Galen i Hipokrat opisali giht i artritis, a nešto kasnije Soranus Efesus poliartritis - upalu većeg broja zglobova.
U to vrijeme, ai dugi niz stoljeća od tada, smatralo se da je giht rezultat neumjerenog načina života. Popularna grčka legenda tog vremena govorila je da je boginja Podagre rođena kroz zavođenje Afrodite od strane Dionizija (grčkog boga vina).
Homerova Ilijada priča priču o trojanskom Anhizu, koji je počeo šepati nakon što ga je udario Zevsov grom. Rimljani su se, po svemu sudeći, razmišljali slično.
Galen, proslavljeni rimski ljekar grčkog porijekla, je iznio mišljenje: 'Giht je kćer Bacchusa i Venere.
Stari Rimljani su koristili termane vode i banje za prevenciju oboljenja.

Kod renesansnih djela flamanskih majstora iz XVI i XVII mogu se prepoznati osobe sa reumatoidnim artritisom.

Prve studije lokomotornog sistema, koje odgovaraju savremenim viđenjima izradio je Leonardo da Vinči.

U 19. vijeku detaljno su klinički i patološki obrađene mnoge reumatske bolesti.
Prve studije koje su govorile o osobama sa reumatskim artritisom napisao je 1800. godine francuski hirurg Jacob Landre-Beauvais. Opisao je novu grupu simptoma s karakterističnim kapsularnim otokom, ograničenjem pokreta zglobova u šakama i prstima, stanjem koje se može proširiti na druge zglobove i na kraju razvojem koštane ankiloze s dezorganizacijom mnogih zglobova. Fokusirao se na novi originalni pristup, posebno na uticaj psiholoških faktora, potrebu za blagim tretmanima i neprikladnost puštanja krvi predlažući tako napuštanje dominantne doktrine njegovog doba. Njegov opis reumatoidnog artritisa, koji se smatra prvim savremenim opisom bolesti, pogrešno ga je identifikovao kao oblik gihta. Prije Landré-Beauvaisa, nekoliko drugih liječnika je već otkrilo da se može razlikovati od gihta. Sam naziv "reumatoidni artritis" skovao je 1859. godine Alfred Baring Garrod.

1934. osnovan je Američki koledž za reumatologiju s misijom „poboljšanja njege pacijenata s reumatskim oboljenjima i unapređenja subspecijalnosti reumatologije“.1940. Artritis je dodatno definisan kao stanje kada je otkriven reumatoidni faktor. Reumatoidni faktori su proteini koji se nalaze u tijelu i napadaju zdravo tkivo.
Američki liječnici Bernard Comroe i Joseph Lee Hollander skovali su termin reumatolog 1940. godine. Reumatologija je brzo napredovala u posljednjih 50 godina zbog poboljšane dijagnoze kao rezultat napretka u imunologiji, molekularnoj biologiji, genetici i metodama savremenog MRI i CT snimanja.

No i danas nema kompletnih i konačnih odgovora.
Više je od 150 različitih reumatskih bolesti.
Vrlo je teško otkriti o kojoj je vrsti reumatizma je riječ. Uzroci reumatskih bolesti su različiti – i danas su često su nepoznati, dok su za neke poznati uzroci ili bar faktori rizika.

Devedesete su donijele novi oblik liječenja reumatskih oboljenja: ciljane biološke terapije, poznate i kao biološki lijekovi.
Biološki lijekovi ciljaju određene biomarkere i citokine, kao što su interleukin ili faktor nekroze tumora (TNF), koji mogu uzrokovati simptome RA. Specifičnost ovih lijekova može značiti manje nuspojava od liječenja, jer ne utiču na druge tjelesne sisteme.
1999. godine, kliničko ispitivanje je pokazalo da su se ljudi s RA koji su primali etanercept (inhibitor TNF) i metotreksat poboljšali brže od onih koji su primali samo metotreksat.

“Zlatni standard” liječenja reumatskih oboljenja uspostavljen je pred kraj XX vijeka i uključivao je korištenje metatrksata i biološku terapiju.
Studija iz 2005. godine pokazala je da je drugi biološki lijek, infliksimab, djelovao jednako efikasno. Još uvijek ne postoji lijek za RA, ali napredak u liječenju znači da ljudi koji žive s RA mogu bolje upravljati svojim simptomima i ograničiti utjecaj stanja na kvalitetu života.

Trenutno su fazi ispitivanja na bazi nanotehnologije,koji postaju sve popularniji u liječenju gihta i reumatoidnog artritisa, a eksperimentalni životinjski modeli su pokazali uspjeh u korištenju ovih tehnologija za poboljšanje u efikasnosti i sigurnosti trenutnog standardnog liječenja reumatoloških bolesti.

04/06/2022

Komorbitet kod reumatskih oboljenja

Komorbiditet predstavlja veliki medicinski izazov.
Istovremena pojava dvije i više bolesti u principu je pravilo a ne izuzetak.
To važi i za reumatska oboljenja, posebino u starijoj životnoj dobi, u kojoj je teško naći osobu koja nema više međusobno povezanih oboljenja.
Reumatska oboljenja se uobičajeno odnose na upale zglobova, utječu i na ostale dijelove tijela, a naročito na oči.

Pojava očnih bolesti može prethoditi reumatskimg poremećajim i biti prvi znak bolesti. Upalne bolesti oka vrlo često dio kliničke slike multisistemskog reumatskog poremećaja.
Kod već poznate reumatske bolesti, očne upale mogu biti pokazatelj stepena sistemskog poremećaja.
Stoga multidisciplinarni pristup, pravovremena i tačna dijagnoza, te odgovarajuća terapija očnih upalnih bolesti omogućavaju očuvanje vidne funkcije, i doprinosi poboljšanje zdravlja i spašavanje života bolesnika.

04/06/2022

Analiziraj i pogledaj Piramidu prehrane koju prezentuje Američko udruženje dijabetičara.
Možda je ipak potrebno potražiti (i pogledati) drugo mišljenje.
Na portalu REUMA ishrana i prirodno liječenje (https://hrana.antireuma.com/) imate mnoštvo korisnih savjeta i uputstava u prehrani za one koji pate od reumatskih tegoba.
Porast oboljevanja od autoimunih bolesti se statistički direktno dovodi u vezu sa promjenom vrste i sastava ishrane, prekomjernim unosom antibiotika i izmjenjenim sastavom saprofitnih bakterija u crijevima.

01/06/2022

Bolest popularno (ali pogrešno) nazvana „reuma“ grupa oboljenja (sindrom) koja se ispoljavaju na lokomotornom aparatu (ruke, noge, kičma, zglobovi) a svima je zajednička bol i ograničeni pokreti zahvaćenog dijela tijela. Reumatične bolesti spadaju u gupu bolesti vezivnog tkiva.
Tokom probavljanja hrane, želudac luči hloridnu kiselinu, a gušterača - bazne bikarbonate. Ako dođe do poremećaja tih probavnih sokova, narušava se pH ravnoteža u vašem organizmu. To može rezultirati acidozom - kiselim stanjem, ili alkalozom - baznim stanjem organizma, koje je puno rjeđe.
Konzumiranje previše namirnica životinjskog porijekla dovodi do prekomjerne kiselosti organizma.
Saznaj više o uticaju hrane na reumatizam na portalu REUMA -ishrana i prirodno liječenje na adresi:

Hrana kao lijek. Uticaj hrane na autoimune bolesti. Food as medicine. Influence of food on autoimmune diseases.