19/06/2026
Ako se možete lako sjetiti većine svojih sukoba, vjerovatno niste konfliktna osoba, iako vam to drugi ponekad mogu imputirati.
Najčešće samo reagujete odbrambeno, čuvate svoje granice, branite svoje stavove, zalažete se za svoje potrebe i želje, a ljudi oko vas možda nisu navikli da vas vide u toj ulozi.
To što vam kroz glavu prolaze „svi vaši sukobi“ i što sami sebe počinjete označavati tom etiketom često govori o visokoj osjetljivosti na konflikt. Iza nje se nerijetko krije uvjerenje da konflikt nije u redu i da nismo „dobri“ ako u njega ulazimo.
Sjećanja na prethodne sukobe tada postaju svojevrsni dokaz da ste „ponovo pogriješili“, da ste napravili prestup, da ne valjate ili da niste dovoljno dobri.
Korijeni ovih uvjerenja često sežu u period odrastanja. Česta su kod ljudi koji su kao djeca bili snažno sankcionisani kada bi se suprotstavili, kod onih koji su odrastali u porodicama u kojima se konflikti nisu otvoreno pokazivali već rješavali „negdje drugo“, van dječijeg vidokruga, ali i kod onih koji su svjedočili previše konflikata sa teškim posljedicama po porodične odnose.
A da biste očuvali svoj unutrašnji svijet, svoj integritet, da biste dobili ono što želite, izrazili stav koji se razlikuje od tuđeg ili živjeli u skladu sa sobom, ponekad je potrebno ući u konflikt i istrpjeti neprijatnost koja ga prati — i dok traje, i nakon što se završi.
Život je ponekad bitka. Ako mi nećemo stati u zaštitu svojih potreba, želja, vrijednosti, stavova i načina života — ko će? ❤️
Dobro jutro. ☕️
