11/05/2026
Znati kuhati je znati sebe uravnotežiti. Tada zdravlje postaje vlastita odgovornost. Kod kuhanja imate efekt zadovoljenja potreba kroz senzaciju okusa (to je često fokus tzv. high-end kuhinje, restorana i kuhara koji pokušavaju ovo postići kroz kombinacije namirnica i načina kuhanja koje često nemaju nikakvog smisla - upravo kao niti čovjek današnjice - možda vidite poveznicu ovdje) i drugo, efekt zadovoljenja istinskih, energetskih potreba organizma. Makrobiotika spaja ovo dvoje na najljepši mogući način - kroz smisleno kuhanje ukusne hrane, prilagođene energetskim potrebama pojedinca. Nigdje ne oduzima potrebno, ali nigdje ni ne dodaje nepotrebno. Uravnoteženost je snaga, biti u ekstremu je slabost. Dakle, svaki jednostrani ekstrem u kuhanju, proizvest će isto takav ekstremni um i psihu. A i po tijelu će se vidjeti znakovi ovakvog pristupa vrlo brzo. Pogledajte ljude oko sebe, to je dovoljno.
Ali stvar sa kuhanjem - iako je vrhunac ljudskog iskustva ovladavanja vatrom, vodom i elementima prirode - jest da je to tek početak ulaska u ono što takvim stanjem svijesti postaje moguće i dostupno. Ovdje počinje misterija ljudskog postojanja, uvid i razumijevanje povezanosti svega sa svime i realizacija naše uloge u široj priči. Rekli smo da je kuhanje komunikacija. Znanje o pripremi hrane je direktno znanje o komunikaciji - sa svojim unutarnjim (duhovnim) i vanjskim (ljudskim) elementima. Posljedica razvijene svijesti je i ovaj tekst, na kraju krajeva. On dolazi kao sinergija spomentih elemenata - dakle iz trećeg stanja, o kojem u alkemiji govorimo. Ovakav tekst ne piše francuski kuhar koji masakrira hranu kako bi "zadovoljio" kritiku, niti djevojka sa instagrama koja misli da je doseg hranjenja u blenderu miksano povrće, sa voćem i suplementom u prahu, nakon čega ide sacher torta u sirovoj verziji. Oni ovakav tekst o hrani u životu nisu pročitali. Opisi su grubi, ali služe boljem razumijevanju. Dakle; prvi znaju izvrsno kuhati, ali ne razumiju zašto i kako, drugi ne znaju kuhati i ne razumiju kako, ali su na tragu zašto (zbog zdravlja).
Treća kategorija su svi herbalisti. Ima ih majstora - oni su usko specijalizirani za ljekovite biljke koje specifično ciljaju različite tegobe i za to najčešće rade tinkture, čajeve i sl. Jasno, ovo iako su najveći stručnjaci i znalci po pitanju ljekovitosti biljaka, ne znaju nužno kuhati, kombinirati različite metode pripreme hrane u funkciji razvoja svijesti i sl. Dio tih herbalista je fasciniran tzv. divljim biljem, koje raste slobodno po prirodi i ima također ljekovita svojstva. No opet je pristup izoliran od cjelovite prehrane koja bi zadovoljila sve vrste ljudi, u svim vrstama profesija i aktivnosti. Samo divlje bilje i samo čajevi od ljekovitih biljaka neće zadovoljiti cjeloviti razvoj multidimenzionalog bića - čovjeka. Svakako je dio znanja, i to jedan vrlo realan i važan dio, ali nije sve.
Četvrta kategorija su svi ostali kuhari na svijetu - oni svi rade tzv. tradicionalnu kuhinju (njihovog podneblja i kulture), neki sa elementima fuzije ostalih spomenutih pristupa (kako bi stvorili svoj jedinstveni stil).
Peta skupina su ljudi koji razumiju sve nabrojano, ne slijede to, već kuhaju sa obzirom na univerzalna i prirodna načela - dakle sa obzirom na Nebo i Zemlju. Takvi pojedinci, jasno, osim u kuhanju - svoje razumijevanje Jedinstva žive i u svim ostalim bitnim aspektima ljudskog djelovanja i iskustva - kreativni pristup poslu i radu, svjestan odgoj djece, proaktivan društveni angažman, bogat intimni život koji ima dubinu i snagu, osobni odnosi temeljeni na integritetu, kultiviranje umjetničkih i filozofskih aspekata kao temelja osobnog izražaja.
Iako naš ljudski um naginje razmišljanju u terminima loše-dobro, važno je za ovu priču shvatiti da je fokus na funkcionalnosti, a ne na dobrom ili lošem pristupu. To su samo pristupi; njihova integracija i vječno nadilaženje kao stremljenje višem i širem, obuhvatnijem - to je bitno ovdje razumjeti.
Dobar tek, u svakom slučaju! 🙂
Tomislav
