10/09/2026
Dragi svi,
molim da pročitate do kraja i razmislite o svemu...jako je VAŽNO!
Ponukana tragičnim događajima u obiteljima od tuča osnovnoškolaca i srednjoškolaca, do tragičnih smrti istih, osjećam dužnost podijeliti s vama nekoliko važnih misli.
Živimo u vremenu kada se komunikacija preselila iza ekrana. Svima nama, a napose našoj djeci, kronično nedostaje istinske socijalizacije i razgovora uživo.
Molim vas, budite tu za svoju djecu.
Zapamtite: vi im niste prijatelji – vi ste im roditelji.
Prijatelje će pronaći među vršnjacima, a od vas trebaju čvrst oslonac, sigurnu luku, jasne granice i autoritet pun ljubavi.
Biti tu ne znači samo sjediti u istoj prostoriji. To znači aktivno ih slušati i promatrati. Povlačenje djeteta rijetko se događa preko noći, a tuga i tjeskoba kod mladih često se skrivaju iza ovih tihih signala:
*Zatvaranje u sobu i izolacija: Izbjegavanje obiteljskih obroka i zajedničkih aktivnosti.
*Gubitak interesa: Nagli prestanak bavljenja hobijima ili sportom koji su ih veselili.
*Promjene u ponašanju: Stalna razdražljivost, ljutnja, eksplozivnost ili pak potpuna ravnodušnost.
*Promjene u navikama: Konstantan umor, nesanica, drastične promjene u apetitu ili nagli pad školskog uspjeha.
Učite ih da izraze sve svoje emocije – tugu, ljutnju, nemoć i strah.
Djeca moraju znati da je u redu NE BITI u redu i da zbog svojih teških osjećaja u vašim očima neće biti manje vrijedna.
Maknimo na trenutak uređaje. Razgovarajte s njima licem u lice, gledajte ih u oči i prekinite tišinu u vlastitom domu.
Vaša pažnja i spremnost da samo saslušate – bez osuđivanja i nuđenja instant rješenja – mogu spasiti život.
Čuvajmo našu djecu tako što ćemo im biti roditelji ,tete,ujaci,stričevi na koje se mogu bezuvjetno osloniti.
Budite im LJUBAV, OSLONAC i PRIMJER kako zivjeti život a ne DRAMU!
