Centar SVOJA.

28/08/2026

🙋‍♀️𝐓𝐫𝐚ž𝐢𝐦𝐨 𝐦𝐚𝐦𝐚-𝐦𝐨𝐝𝐞𝐥𝐞 𝐳𝐚 𝐣𝐞𝐝𝐚𝐧 𝐳𝐚𝐛𝐚𝐯𝐚𝐧 𝐩𝐫𝐨𝐣𝐞𝐤𝐭 📸

Drage mame, tražimo 10 mama koje bi nam se pridružile na jednom opuštenom photosessionu s profesionalnom fotografkinjom – same, s djecom ili s prijateljicama.

𝐙𝐚š𝐭𝐨?

U Centru SVOJA. razvijamo 𝐌𝐚𝐦𝐚 𝐂𝐚𝐟𝐞 – program podrške za mame u kojem spajamo razgovor i elemente tjelesno orijentirane psihoterapije, eterična ulja, pokret, igru i opušteno druženje.

Jer imamo osjećaj da rad na sebi nerijetko šalje krivu poruku: „Nije dovoljno dobro“ i „Potrudi se jače“. Mi želimo pokazati malo drukčiji smjer – uz više znatiželje, smijeha, igre i, ponajviše, puno ženske podrške. Tu atmosferu želimo prenijeti i kroz fotografije.

👉 Sve o Mama Cafeu i prijavama za prvi ciklus od 6. listopada:
https://centarsvoja.hr/mama-cafe/

A u sklopu Mama Cafea nastaje i naša igra „𝐌𝐚𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐦𝐨𝐫𝐢 𝐬𝐞!“ – vesela, zabavna i edukativna igra kroz koju se smijemo svakodnevnom kaosu majčinstva i usput otkrivamo neke strategije za lakše nošenje s odraslim životom.

Za predstavljanje igre i Mama Cafea ne želimo koristiti fotografije s interneta ni AI-generirane slike. Želimo stvarne mame, stvarnu djecu iz našeg kraja, prijateljice, smijeh, kaos i život 🌟

𝐙𝐚𝐭𝐨, 𝐚𝐤𝐨 𝐬𝐞 𝐯𝐨𝐥𝐢š 𝐟𝐨𝐭𝐨𝐠𝐫𝐚𝐟𝐢𝐫𝐚𝐭𝐢 𝐢 𝐬𝐯𝐢đ𝐚 𝐭𝐢 𝐬𝐞 𝐢𝐝𝐞𝐣𝐚 𝐝𝐚 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐣𝐞š 𝐥𝐢𝐣𝐞𝐩𝐞 𝐟𝐨𝐭𝐨𝐠𝐫𝐚𝐟𝐢𝐣𝐞 𝐬𝐚 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐢𝐦 𝐝𝐣𝐞𝐭𝐞𝐭𝐨𝐦, 𝐩𝐫𝐢𝐝𝐫𝐮ž𝐢 𝐧𝐚𝐦 𝐬𝐞!

Što dobivaš:

📸 zabavan photosession s profesionalnom fotografkinjom i 3 profesionalne fotografije tebe, odnosno tebe i osobe s kojom dolaziš – jednu portretnu i dvije spontane, uhvaćene tijekom druženja
🎁 mali poklon-paket Centra SVOJA.
🎲 svoj primjerak igre „Mama, odmori se!“

Fotografije nastale na photosessionu koristit ćemo za predstavljanje igre „Mama, odmori se!“, Mama Cafea i u promotivnim materijalima Centra SVOJA.

Tražimo 10 mama koje žele biti dio ove priče.

👉 𝐏𝐫𝐢𝐣𝐚𝐯𝐢 𝐬𝐞 𝐩𝐮𝐭𝐞𝐦 𝐤𝐫𝐚𝐭𝐤𝐞 𝐩𝐫𝐢𝐣𝐚𝐯𝐧𝐢𝐜𝐞: https://forms.gle/7jSz88jCWdDwxrix8

Prijave su otvorene do 5.9.2026., a nakon završetka prijava javit ćemo se svima s odgovorom.

Ako imaš bilo kakvih pitanja, slobodno mi se javi na [email protected].

Radujemo ti se 🤗

P.S. Ako među svojim ljudima imaš neku mamu kojoj bi ovo bilo baš fora, bit će nam drago ako joj proslijediš ovu objavu.

Mama Cafe u Rijeci – stručno vođeno druženje za mame uz razgovor, podršku, rad kroz tijelo, eterična ulja, smijeh i vrijeme za sebe.

26/08/2026

„Trenutak kada prestaneš vjerovati da će se netko ikada promijeniti i trajno prilagodiš svoja očekivanja toj stvarnosti.“

Prije dvadesetak godina moj suprug, tadašnji dečko, rekao mi je da se osjeća kao da je moj projekt.

Tada si nisam mogla priznati koliko u toj izjavi ima istine, ali danas mislim da je poprilično bio u pravu.

Dugo sam ga nastojala približiti svojim svjetonazorima. Bilo bi dobro da više voli prirodu, glazbu koju ja volim, da želi sto djece kao ja, da stalno želi neke nove projekte, da radi na sebi, da s djecom komunicira baš onako kako ja mislim da treba… Lista bi mogla ići unedogled jer smo po mnogim pitanjima dijametralno suprotni.

Sjećam se čak i odlazaka na vlastite terapije s namjerom da nekome konačno objasnim koliko ta druga osoba „nije posložena“, a onda se polako počela otvarati jedna puno neugodnija perspektiva: kako ja doprinosim dinamici koja postoji između nas?

I još gore pitanje – što ako se on nikada ne promijeni?

Trebalo mi je vremena da uopće sagledam tu mogućnost. A onda sam malo-pomalo počela prihvaćati da možda nikada nećemo obiteljski uživati u prirodi onako kako sam zamišljala, ali da mogu ići sama ili s prijateljicama. Da mogu otvarati svoje projekte i mijenjati se bez obzira na to ide li on istim putem. Da njegova komunikacija s djecom ne mora izgledati kao moja da bi za njih bila razvojno dobra.

I tu se dogodio zanimljiv obrat. Na terapije sam išla ja, bavila se sobom i svojim dijelom naše dinamike, a kako sam malo-pomalo prestajala pokušavati promijeniti njega – čovjek je prodisao.

Dobio je više prostora osluhnuti što on želi, djelovati onako kako on smatra ispravnim i biti osoba kakva jest bez mog stalnog pokušaja da ga malo doradim. A ja sam, valjda prvi put, dobila priliku vidjeti njega stvarnog umjesto verzije njega koju sam godinama pokušavala stvoriti.

I nerijetko je to izgledalo stvarno dobro. Nerijetko je BIO U PRAVU. :)

Što zapravo otpuštamo kada otpustimo očekivanja, zašto u tome može biti toliko tuge i što ostaje kada više ne računamo na nečiju buduću verziju?

O tome sam napisala cijeli tekst jer ova tema zaslužuje prostor za pažljivo čitanje.

Cijeli tekst je na blogu:
https://centarsvoja.hr/ocekivanja-u-odnosima/

16/08/2026

Kada moje klijentice započinju s terapijama, nerijetko me pitaju: „Koliko će ovo trajati? Kako ovo možemo najbrže riješiti?“ Rjeđe to izgovore naglas, ali gotovo uvijek postoji i pitanje: „Koliko će to koštati?“

Potpuno razumijem ta pitanja. Kad ti je teško, želiš što prije prestati patiti, a kada za podršku izdvajaš i svoje vrijeme i novac, sasvim je prirodno pitati se koliko će proces trajati i kada možeš očekivati konkretnu promjenu.

Ipak, upravo tu terapija napravi neočekivan zaokret.

Žena dođe zbog osjećaja knedle u grlu, napadaja panike ili nesanice. To su stvarni problemi koji muče i razumljivo je željeti da što prije nestanu. Međutim, kroz razgovore vrlo brzo postane jasno da razlog zbog kojeg je došla nije cijela priča.

Simptom nije najveći problem, nego putokaz do njega.

Tada otkrije da se iza knedle u grlu krije posao na kojem se njezin glas godinama ne čuje. Ili partnerstvo u kojem se osjeća neviđeno. Ili život u kojem je toliko dugo stavljala sebe na posljednje mjesto da joj tijelo više nije imalo drugi način privući pažnju.

Zbog toga terapija nije usmjerena na to da preko noći promijeniš cijeli svoj život. Ona ti pomaže da bolje razumiješ sebe i da postupno promijeniš način na koji živiš svoje dane, tako da se u vlastitom životu ponovno počneš osjećati dobro.

Kada me pitaš koliko će to trajati, ne mogu ti dati precizan odgovor. Bilo bi neodgovorno obećati ti rok za nešto što je toliko individualno.

Ali jednu stvar mogu reći s velikom sigurnošću: kroz stotine terapijskih susreta još nisam upoznala ženu koja je ostala u terapijskom procesu, a da joj se kvaliteta života nije promijenila.

Ne mislim pritom da su svi problemi nestali ili da je život odjednom postao lagan. Promjena najčešće izgleda drukčije nego što je očekivala. S vremenom primijetim kako počinje govoriti:

„Lakše se prihvaćam.“

„Mogu promisliti prije nego što reagiram.“

„Više vjerujem sebi.“

„Više ne trpam sve u sebe i šutim.“

„Mislim da me ljudi napokon čuju i vide.“

Dođe zbog panike, a ode s više povjerenja u sebe. Dođe zbog nesanice, a počne jasnije postavljati granice. Dođe zbog partnerskog odnosa, a prvi put osjeti da ima pravo zauzeti prostor u vlastitom životu. Život može ostati jednako zahtjevan, ali ona ga više ne živi na isti način.

Upravo zato na tvoje pitanje „Kada će mi biti bolje?“ ne mogu dati jednostavan odgovor. Promjena se kroz terapiju događa postupno, a često je počneš primjećivati na mjestima na kojima je u početku uopće nisi tražila.

Istovremeno sam potpuno svjesna da odluka o terapiji nije mala stvar. Mnoge žene dugo važu mogu li si je priuštiti i hoće li taj novac nedostajati na nekom drugom mjestu. To su stvarna pitanja i vjerujem da sama trebaš procijeniti kada je pravi trenutak za takav korak.

Ipak, vjerujem da je vrijedno ulagati u proces koji mijenja način na koji živiš vlastiti život. Jer ono što kroz terapiju izgradiš ne koristiš samo tih sat vremena u terapijskoj sobi. Nosiš to sa sobom u odnos s djecom i partnerom, na posao, u teške razgovore i odluke koje donosiš, ali i u sasvim obične dane. Više povjerenja u sebe, sposobnost da postaviš granicu, ostaneš uz sebe kada je teško ili se lakše vratiš u ravnotežu postaju nešto na što se možeš oslanjati i dugo nakon završetka terapije.

Pritom mi nije cilj da terapija traje što dulje, nego da iz susreta u susret sa sobom nosiš nešto što će ti pomoći kada postane teško, dati više jasnoće kada ne znaš što učiniti i postupno ti omogućiti da u svom životu biraš drugačije. Kada pronađeš prostor u kojem se možeš opustiti i biti iskrena u svojoj tuzi, ljutnji, nemoći ili ranjivosti, počinješ iz njega izlaziti s jasnijim osjećajem sebe, osnaženija i stabilnija.

Iz tih malih, svakodnevnih pomaka s vremenom tiho izrastu one velike promjene koje si na početku priželjkivala.

Ne znam koliko je vremena potrebno za veliku promjenu, ali znam da ne moraš čekati njezin dolazak da bi već danas počela živjeti bolje.

*****
Ako razmišljaš o terapiji i zanima te bi li ti moj način rada odgovarao, javi mi se porukom.

Više o individualnom radu u SVOJOJ.:
https://centarsvoja.hr/individualni-rad/

22/07/2026

Zašto mi je lakše oprati tri mašine veša nego otići pod tuš?

Na prvi pogled zvuči smiješno, ali u terapijskom prostoru ovo pitanje čujem iznenađujuće često, samo u različitim oblicima.

Zašto mi je lakše srediti kuhinju nego popiti čašu vode?

Zašto mogu cijeli dan biti na raspolaganju drugima, a ne mogu otići prošetati ili odraditi trening koji već tjednima želim?

Zašto sjedim na kauču i skrolam iako znam da me to uopće ne odmara?

Zaključak uglavnom bude: Nisam dovoljno disciplinirana. Sutra ću bolje.

Dođe sutra, a tijelo ponovno kaže: Ne mogu.

Sve ove situacije imaju nešto zajedničko. Većina nas zna da će nam nakon šetnje, treninga ili toplog tuša biti lakše. Čak se tome i veselimo. Ipak, teško je krenuti.

Pospremanje, pranje veša ili odgovaranje na poruke puno je lakše započeti. Daju osjećaj da si nešto napravila, da dan ima smisla, da si bila korisna. Briga o sebi? Uglavnom nema taj osjećaj hitnosti pa vrlo lako ostane za kasnije.

I zato baš kad napokon dođe red na tebe, odjednom kao da nemaš energije. Ne odeš pod tuš. Ne obučeš tenisice. Ne odeš u šetnju. Umjesto toga sjedneš na kauč, uzmeš mobitel i ostaneš tamo puno duže nego što si planirala.

I tako se iz dana u dan učvršćuje uvjerenje da ti nedostaje discipline ili da si lijena i nesposobna.

Ali ako se ista priča ponavlja mjesecima ili godinama, koje su šanse da je problem samo u disciplini?

Kada u terapiji istražujemo taj trenutak u kojem želiš krenuti, a ipak ostaneš na mjestu, u poleđini priče često pronađemo rečenice koje godinama nismo ni primjećivale:

"Ispast ću sebična."

"Uhvati me grižnja savjesti."

"Ma nije ni tako važno što ja želim."

A onda kad ih počnemo prepoznavati, otvara se mogućnost da korak po korak gradimo drugačije iskustvo.

Ako želiš da ove rečenice počnemo mijenjati zajedno, moj inbox ti je otvoren.

Ili ćeš prvo ipak morati pospremiti stan, odraditi još par obveza i čekati idealan trenutak da mi se javiš? 😉

15/07/2026

"Kad se netko nasloni na mene, to mi je prirodno. Ali kad bih se ja trebala nasloniti na nekoga… ne znam kako se to radi."

Zvuči li ti ovo poznato?

Možda si i ti jedna od žena koja bez razmišljanja nosi druge. Slušaš, umiruješ, organiziraš, pamtiš, brineš, dolaziš kada treba i ostaješ kada je teško. Mnogima si upravo ti prva osoba koju će netko nazvati kada kola krenu nizbrdo.

Kada svoju klijenticu pitam na koga se ona zaista može osloniti, vrlo često nastane tišina.

Ponekad ni velika obitelj ni mnoštvo prijatelja ne znače da postoji pravi oslonac. Oslonac je mjesto na kojem ne moraš paziti jesi li previše. Ne razmišljaš smetaš li. Ne važeš koliko ćeš reći, koliko ćeš pokazati i hoće li drugoj osobi biti neugodno zbog tvoje blizine. Jednostavno u dubini svog bića spustiš dio svoje težine.

No kako se to uopće radi?

Kako osjetiti da je sigurno prepustiti dio svoje težine? Kako omekšati stisnutost u tijelu? Kako ne pratiti svaku svoju riječ, svaki pokret i svaku reakciju druge osobe? Kako dopustiti tijelu da iskusi da ne mora sve nositi samo?

U terapiji na ta pitanja ne odgovaramo riječima, nego iskustvom. Nekad istražujemo kako je nasloniti se na zid, nekad na stolicu, nekad na vlastita stopala, a nekad na moj dlan, kada je to pravi trenutak za klijenticu i proces. Svaki put ostajemo dovoljno dugo u tom iskustvu da ga živčani sustav stvarno može osjetiti, a ne samo razumjeti. Tako tijelo polako počinje učiti ono što možda nikada nije imalo priliku naučiti ili je putem zaboravilo – kakav je osjećaj osloniti se, a pritom ne izgubiti sebe.

Nije poanta postati ovisna o drugoj osobi, već da se kroz iskustvo sigurnog oslonca u tebi ponovno probudi nešto mnogo dublje od samog odnosa: osjećaj povezanosti. Najprije s vlastitim tijelom. Zatim sa sobom. S drugim ljudima. I na kraju sa životom.

Kada taj osjećaj jednom upoznaš u vlastitom tijelu, odnosi prestanu biti mjesto na kojem se stalno kontroliraš. Polako postaju mjesto na kojem možeš biti spontana, odmoriti svoj živčani sustav i jednostavno biti.

Ako sa mnom želiš podijeliti svoje iskustvo na ovu temu, moj inbox je uvijek sigurno mjesto za to ☀️

09/07/2026

Nedavno sam završila četverogodišnju edukaciju iz tjelesno orijentirane psihoterapije. Na samom kraju svatko od nas izgovorio je jednu namjeru s kojom želi zakoračiti u novu životnu i profesionalnu fazu.

Moja je glasila:

“Živjeti po principu: nisi ništa posebno.”

Na prvu možda zvuči kao da se umanjujem, no za mene je to sloboda.

Jer ako prihvatim da nisam ništa posebno...

Ne moram uvijek imati pravi odgovor za svoje dijete niti biti nepogrešiva majka.

Ne moram svaki razgovor voditi bez ijedne pogreške.

Ne moram ostavljati dojam da držim sve konce u rukama i kad mi je teško.

Ne moram biti osoba koja nikada ne osjeti zavist, ljutnju, nemoć ili nesigurnost.

Ne moram fascinirati nikoga da bih osjećala da vrijedim.

Kada si dopustim da budem obična u svojoj ljudskosti, brišem dugački popis tuđih (ali i vlastitih) nerealnih očekivanja. Dobivam luksuz da imam loš dan, da pogriješim i da budem nesavršeno, ranjivo ljudsko biće.

Više ne trošim energiju na dostizanje idealizirane verzije sebe. Trošim je na život.

A upravo iz tog prostora slobode radim i sa svojim klijenticama. Jer tek kada skinemo pritisak da moramo biti drugačije nego što jesmo, počinjemo otkrivati tko smo ispod svih očekivanja, prilagodbi i pokušaja da budemo bolje. I često se iznenadimo koliko nam se sviđa osoba koju tamo pronađemo ☺️

Razmisli na trenutak.

Što bi danas napravila drugačije kada ne bi pokušavala biti bolja verzija sebe?

08/06/2026

Obožavam bajke. Čitam ih djeci od malena jer kroz njih upoznaju ljubomoru, strah, nepravdu, hrabrost i nadu. Pomažu im razumjeti vlastiti unutarnji svijet mnogo prije nego što za njega pronađu riječi.

Ali jedna moderna adaptacija Pepeljuge me baš razočarala.

Na ilustraciji je Pepeljuga tanka kao štapić, dok su maćeha i sestre prikazane kao punašne i krupne. U tekstu se njihova zloća i pohlepa gotovo ni ne opisuju. Umjesto toga, saznajemo da su "ružne kao žaba krastača na loš dan".

Pa sam pitala kćer:
"Što misliš, zašto su one ružne?"

Odgovorila je:
"Zato što su debele."

Njezin odgovor me nije iznenadio s obzirom na poruku koju su joj zajedno poslali tekst i ilustracija.

Ali ne mogu se ne pitati: gdje je nestala mudrost bajki?

U originalnoj Grimmovoj verziji Pepeljuge polusestre nisu ružne. One su lijepe, ali mračna i zla srca. Stara bajka učila je djecu da izgled i karakter nisu isto. Da netko može izgledati lijepo, a ponašati se okrutno.

Ova verzija radi upravo suprotno.

Priču o ljudskoj prirodi pretvara u priču o izgledu. Promotrite ilustraciju. Na licima sestara ne vidimo oštar pogled, prijezir, umišljenost, zavist ili bilo koji drugi znak njihove zloće. Da ne poznajemo priču, teško bismo iz njihovih izraza lica zaključili da su negativni likovi. Ono po čemu se najviše razlikuju od Pepeljuge nije ponašanje nego izgled.

Ne mislim da trebamo prestati čitati bajke, ali mislim da ih moramo čitati s pažnjom.

Kada naiđemo na ovakve poruke, vrijedi zastati i razgovarati s djecom o tome. Pitati ih što vide, što misle, kako oni razumiju priču ili vide ove likove.

Ako mudrost već izostaje u priči, kroz takve razgovore djecu vraćamo na to da karakter određuju naši postupci, a ne naš izgled.

29/05/2026

Iako je ovaj ciklus radionica gotov, imam osjećaj da ovo uopće nije završetak, nego početak nečeg novog ✨
Hvala od srca svim divnim ženama na povjerenju i predivnoj energiji. Ponosna sam na sve što smo prošle zajedno 🤍

Posebno hvala mom radnom timu - ništa bez njih.

29/05/2026

Večeras u 18:00 h održava se posljednja radionica iz ciklusa „Putovanje kroz emocije uz eterična ulja”.

Zatvaramo jedan jako poseban proces kroz koji smo zajedno istraživale tugu, unutarnju snagu, radost, lakoću i na kraju – postavljanje granica i brigu o sebi.

Ono što me posebno dirnulo tijekom ovog ciklusa jest hrabrost žena da ostanu prisutne sa sobom, svojim tijelom i emocijama, čak i kada nije bilo jednostavno.

S obzirom na dubinu tema koje smo otvarale, redovitost mnogih od njih mi je prekrasna i važna potvrda koliko je ženama potreban siguran prostor za ovakav rad.

Hvala svakoj od vas na povjerenju, otvorenosti i svim malim i velikim pomacima koje ste si dopustile 💛

Hvala i Kuća Halubajskega zvončara - House of the Halubje bell ringers što kroz ovakve programe aktivno ulaže u mentalno zdravlje, povezivanje i dobrobit svoje zajednice.

Vidimo se večeras u 18 h 💫

Danas u 18h u Kući halubajskega zvončara, radionica "Postavljanje granica i briga o sebi".

Radionice su prikladne za svakoga tko želi osjetiti više olakšanja, jasnoće i unutarnje stabilnosti. Nije potrebno prethodno iskustvo, niti sudionici trebaju dijeliti osobne priče više nego što im je ugodno.

Kroz somatski pristup i aromaterapiju vodi vas Tamara Šamec (.), aromaterapeutkinja i psihoterapeutkinja u edukaciji.

VAŽNO:
Sudjelovanje je besplatno uz obaveznu prijavu.

PRIJAVE: https://forms.gle/Qoi34Amo7Sq1opMx5

19/05/2026

𝐊𝐚𝐤𝐨 𝐦𝐢𝐫𝐢š𝐞 𝐭𝐯𝐨𝐣𝐚 𝐮𝐧𝐮𝐭𝐚𝐫𝐧𝐣𝐚 𝐬𝐧𝐚𝐠𝐚?

Na radionici "Unutarnja snaga i otpornost" družile smo se s eteričnim uljima snažnog karaktera, a bilo je posebno zanimljivo čuti vaše iskrene dojmove prije nego što ste znale o kojem se ulju radi.

🌱 Vetiver je nekima donio osjećaj dubokog mira, uzemljenja i opuštanja.
☀️ Ružmarin je žene dočekao kao nešto poznato, svježe i domaće.
🍃 Petitgrain je iznenadio svojom prodornošću, jasnoćom i optimizmom.
🌸 Ylang Ylang nas je zagrlio kao vrlo nježan, utješan i mekan.

Svako od tih ulja je na drugačiji način podržalo njihov osjećaj vlastite snage i unutarnjeg oslonca.

Otpornost ne nastaje (samo) kad stisnemo zube, već iz osjećaja da smo povezane sa sobom, fleksibilne i svjesne svog unutarnjeg oslonca.

𝐈𝐝𝐮ć𝐚 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐢𝐜𝐚: "𝐑𝐚𝐝𝐨𝐬𝐭 𝐢 𝐥𝐚𝐤𝐨ć𝐚"

Nakon što smo gradile stabilnost i unutarnnju snagu, vrijeme je da u život pozovemo malo više lakoće, igre i protočnosti 😊

Na sljedećoj radionici družit ćemo se s eteričnim uljima koja podižu energiju, otvaraju srce i bude osjećaj radosti i živosti u tijelu.

📍 Kuća halubajskega zvončara
📅 Petak, 22.5. u 18h

💌 Broj mjesta je ograničen kako bismo zadržale ugodnu i podržavajuću atmosferu rada, ali još uvijek ima nekoliko slobodnih mjesta. Prijave: https://forms.gle/JS3SPctVtsDba3dJA