https://www.facebook.com/686123037916659/

Škola prirodnog hoda, Zagreb (2026)

25/05/2026

Vježba za trening hoda ako nakon zacjeljenja ozljede (moždani udar, uganuće gležnja, ozljeda/operacija stopala, gležnja, koljena, kuka) imate zaostalo šepanje.

Pišite u komentarima je li vam vježba prelagana ili preteška, pa ću u sljedećem videu staviti nešto složenije ili jednostavnije.

Pitajte za dodatne upute... i pazite da je vaša sigurnost na prvom mjestu!

I dijelite dalje! 👋

11/05/2026

MOŽDANI UDAR – ZAŠTO "ŠKOLA PRIRODNOG HODA"?

Jednoga dana nazvao me kolega, koji zna da se bavim naprednom neurorehabilitacijom:

„Imam klijenticu koja dvije godine nakon moždanog udara hoda uz pomoć štapa i šepa, ali želi više, želi vježbati, želi učiti pravilnije, stabilnije i sigurnije hodati. Možeš li je pogledati?“

Nakon procjene rekla sam da vidim golem prostor za napredak. Klijentica je pristala pokušati. Pokazalo se da program koji sam godinama razvijala za osobe s cerebralnom paralizom odlično funkcionira i kod osoba s moždanim udarom.

Tada sam shvatila nešto važno:

U našem zdravstvenom sustavu ne uči se prirodni hod.

Cilj je osoviti pacijenta na noge (ako je to moguće) i otpustiti ga kući. Nakon toga većina je prepuštena sama sebi, da hodaju kako god znaju i umiju. S vremenom taj „kakav god“ hod prelazi u naviku, koja se svakim novim korakom dodatno učvršćuje.

Fizioterapeuti tijekom svog školovanja uče kako pacijentu pomoći da ustane i prošeće uz pomagalo, ali ne uče kako poučavati skladan, prirodan hod. Za to jednostavno ne postoji sustavna edukacija.

Postoji edukacija za učitelje plesa, za učitelje plivanja, za učitelje sviranja… ali ne i za učitelje hodanja. Jer hod je nešto što se u pravilu ne uči, nego se zna. Dok se ne dogodi nešto poput moždanog udara ili druge ozljede mozga, pa se ono što se znalo više ne zna, nego se mora naučiti, kao što se uči ples, kao što se uči plivanje i sviranje, kao što se uči bilo koja nova motorička vještina.

Rekreativno plešući balet kod vrhunskih baletnih pedagoga, naučila sam hodati kao balerina, ali i nešto više od toga – naučila sam kako se uči bilo koja motorička vještina, koliko god bila složena. Principi su isti, sve su ostalo nijanse.

Zato sam odlučila pokrenuti „Školu prirodnog hoda“, da osobe s moždanim udarom ili nekom drugom ozljedom koje žele poboljšati svoj hod imaju mjesto gdje to mogu učiti kvalitetno i sustavno.

Napredak je uvijek moguć – čak i godinama nakon ozljede! 💪

Ako ste vi ili vama bliska osoba u toj situaciji i želite više – javite mi se za početnu procjenu.📝

Paulina Tomić,
licencirana fizioterapeutkinja i diplomirana psihologinja

04/05/2026

MOŽDANI UDAR I NEUROPLASTIČNOST – kako mozak sam sebe popravlja? 🤓

Nekoć se vjerovalo da kada živčana stanica propadne, taj se gubitak ne može nadoknaditi. Ipak, znanstvenici su dokazali suprotno. U drugoj polovici 20. stoljeća otkrivena je NEUROPLASTIČNOST – sposobnost mozga da se cijeli život mijenja i prilagođava.

Umjesto stvaranja novih stanica na mjestu oštećenja, mozak koristi preostale neurone tako da:

✅ stvara nove sinapse (veze između stanica),
✅ jača postojeće sinaptičke veze,
✅ razvija nove dendrite i aksone,
✅ premješta funkcije iz oštećenih područja u zdrava područja mozga.

Zato je funkcionalni oporavak nakon moždanog udara moguć čak i godinama nakon ozljede. Međutim, taj oporavak u pravilu nije spontan, ne događa se samim protokom vremena, nego je potreban ciljani poticaj. Šepanje koje je prešlo u naviku može se zamijeniti planskim stvaranjem nove navike, tj. prirodnog hoda.

Kako se to postiže u praksi?

Prema američkom Nacionalnom institutu za neurološke poremećaje i moždani udar (NINDS), najvažniji element neurorehabilitacije je pomno vođeno, visoko fokusirano i repetitivno vježbanje. To su isti principi motoričkog učenja koji vrijede pri učenju bilo koje složene motoričke vještine – od sviranja instrumenta do plesa i sporta.

Normalni, prirodni obrazac hoda, ako je zbog moždanog udara izgubljen, treba ponovno naučiti kao novu motoričku vještinu – pokret po pokret, ponavljanje po ponavljanje.

Upravo zato sam u prethodnom postu naglasila 1000 dobrih ponavljanja – jer samo tada neuroplastičnost dolazi do punog izražaja. 💪

Želite li više informacija o učenju prirodnog hoda ili zakazati termin za početnu procjenu? Javite mi se na WhatsApp u dnu objave 👇ili direktno na mob: 099 207 4765

Paulina Tomić, licencirana fizioterapeutkinja i diplomirana psihologinja

27/04/2026

MOŽDANI UDAR – PREČICA ILI STRANPUTICA? 🤔

U prethodnom postu sažela sam službene američke VA/DoD smjernice za rehabilitaciju nakon moždanog udara, temeljene na znanstvenim dokazima. Suprotno brojnim reklamama koje obećavaju brza rješenja uz pomoć robotike, virtualne stvarnosti, struje, magneta i ultrazvuka, najnovije smjernice preporučuju ono što funkcionira tisućama godina: red, rad i disciplina. 💪

Istraživanja pokazuju da naizgled lagane prečice često završe kao teške stranputice. Prava rehabilitacija zahtijeva vrijeme, ponavljanje i strpljenje.

Što je zapravo „vježba usmjerena na zadatak“ (task-specific practice / task oriented practice), intervencija koju smjernice ističu kao zlatni standard? To je pristup temeljen na principima motoričkog učenja. 🤓

Christopher Sommer, bivši trener muške gimnastičke reprezentacije SAD-a, to je sažeo ovako: „Sam sam se uvjerio da je za svladavanje zahtjevne vještine potrebno tisuću dobrih ponavljanja. Ne tisuću ponavljanja, nego tisuću dobrih ponavljanja.“ 🤸‍♂️

Prema Sommeru, račun je jednostavan: 10 kvalitetnih ponavljanja dnevno, 5 dana u tjednu = 200 mjesečno. Za samo 5 mjeseci dolazi se do čarobne brojke od 1000 ponavljanja.🏆

Isto vrijedi i za povratak prirodnog hoda nakon moždanog udara. Treba pronaći pokrete – koliko god bili jednostavni i maleni – koje pacijent može izvesti dobro, i onda ih ponoviti tisuću p**a.

U sljedećem postu pisat ću detaljnije o principima motoričkog učenja i kako ih primjenjujem u radu s osobama koje žele vratiti prirodni obrazac hoda.

Za više informacija ili zakazivanje termina za početnu procjenu, javite mi se u inbox ili na WhatsApp:

👉 https://wa.me/385992074765

Paulina Tomić, licencirana fizioterapeutkinja i diplomirana psihologinja

22/04/2026

MOŽDANI UDAR – REHABILITACIJA TEMELJENA NA DOKAZIMA 🤓

U ovom postu sažimam VA/DoD smjernice (najnovija verzija 5.0 iz 2024.) – na dokazima utemeljene kliničke preporuke američkog Ministarstva za veterane i Ministarstva obrane. Smatraju se jednima od najrelevantnijih u svijetu za rehabilitaciju nakon moždanog udara jer koriste najstrožu metodologiju (GRADE) i temelje se na najnovijim dostupnim znanstvenim dokazima.

Radi bolje preglednosti, uz intervencije sam stavila znakove u sljedećem značenju:

✅✅ snažna preporuka
✅ slaba preporuka
⛔️ nema dovoljno dokaza ni za ni protiv

A) OPĆENITO

✅✅ vježba usmjerena na zadatak / ponavljajuće vježbanje zadatka (task-specific practice / task-oriented practice / repetitive task practice)

- za poboljšanje motorike, hoda, držanja i aktivnosti svakodnevnog života

✅ zrcalna terapija (mirror therapy)

- za poboljšanje motorike i aktivnosti svakodnevnog života

✅ ritmička auditivna stimulacija (rhythmic auditory stimulation)

- kao dodatna intervencija za poboljšanje motorike (osobito hoda) i za poboljšanje unilateralnog prostornog zanemarivanja

⛔️ trening hoda s potporom tjelesne težine (body-weight support treadmill training)

- za poboljšanje motorike

⛔️ visoko intenzivni intervalni trening (HIIT)

- u odnosu na umjereno intenzivni kontinuirani trening za poboljšanje hoda

⛔️ terapija prisilno induciranog pokreta (CIMT)

- za poboljšanje motorike ruke

⛔️ selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)

- za poboljšanje motorike kod pacijenata s depresijom ili bez depresije

⛔️ hidroterapija

- u usporedbi s terapijom na tlu, za poboljšanje pokretljivosti, ravnoteže i aktivnosti svakodnevnog života

⛔️ biofeedback

- kao dodatna intervencija za poboljšanje motorike

⛔️ motorička imaginacija (motor imagery)

- za poboljšanje motorike

⛔️ akupunktura

- za poboljšanje motorike

B) TEHNOLOŠKI POTPOMOGNUTA FIZIKALNA REHABILITACIJA

✅ neuromuskularna električna stimulacija (NMES)

- za poboljšanje motorike

⛔️ robotski potpomognuta terapija (RAT)

- za poboljšanje motorike ruke ili noge

⛔️ virtualna stvarnost (VR)

- za poboljšanje ravnoteže i hoda, motorike ruke, aktivnosti svakodnevnog života ili kvalitete života

⛔️ kontralateralno kontrolirana funkcionalna električna stimulacija (CCFES)

- za poboljšanje motorike ruke i aktivnosti svakodnevnog života

⛔️ neinvazivno sučelje mozak-računalo (BCI)

- za poboljšanje motorike ruke i aktivnosti svakodnevnog života

⛔️ stimulacija vagusnog živca (VNS)

- kao dodatna intervencija za rehabilitaciju akutnih i kroničnih motoričkih deficita

C) KONTROLA SPASTIČNOSTI

✅ botulinum toksin (Botox)

- za pacijente s fokalnom spastičnošću, ovisno o karakteristikama i preferencijama pacijenta

⛔️ akupunktura ili dry needling

⛔️ vibracija cijelog tijela ili pojedinih mišića

⛔️ izvantjelesna terapija udarnim valom (ESWT)

📌 Ukratko, jedino što nedvojbeno pomaže jesu vježbe usmjerene na zadatak, osmišljene u skladu s principima motoričkog učenja, koje maksimalno koriste sposobnost mozga da se prilagođava novim zahtjevima (neuroplastičnost). Upravo je to pristup koji koristim u radu s klijentima koji nakon moždanog udara (ili druge ozljede mozga) žele vratiti normalni obrazac hoda.

Ako nakon moždanog udara, bez obzira koliko je vremena prošlo, još uvijek šepate i želite raditi na povratku simetričnog, prirodnog i sigurnog hoda, javite mi se. Izradit ćemo individualiziran plan rehabilitacije temeljen na najnovijim dokazima i vratiti izgubljeni korak.

Za brzi dogovor javite se direktno na WhatsApp:
👉 https://wa.me/385992074765

Za korak dalje nikad nije prekasno!🦵

08/12/2025

Kao fizioterapeutkinja i psihologinja, odnos tijela i psihe promatram kao partnerski odnos 🤝, i svojim klijentima ciljanim vježbama pomažem uspostaviti balans, smanjiti bol i povećati pokretljivost.💃🕺

Piši mi na WhatsApp 👉 wa.me/+385992074765

16/09/2025

ZLATOKOSA NA FIZIOTERAPIJI...

Odlazak na fizioterapiju podsjeća na dogodovštine u bajci "Zlatokosa i tri medvjeda". Fizioterapeut je taj koji kuha kašu, ali ne zna unaprijed hoće li kaša biti prevruća 🥵, prehladna 🥶, ili baš taman 👌 Zlatokosa treba biti spremna na rizik i probati razne kaše, i ponekad opeći jezik, koji često počne boljeti tek sutradan, nakon što je cijela zdjelica već pojedena.

Ipak, kao što kaže Wilbert E. Fordyce (1923. - 2009.), pionir istraživanja psihologije kroničnog bola, bol ne znači ozljedu ("Hurt is not equal to harm."). Između ostalog, može biti znak zdravog i nužnog pomicanja tijela (i psihe) izvan zone komfora.

Sjećam se kada mi je tijekom studija fizioterapije na praksi fizioterapeutkinja-mentorica dala zadatak da radim s pacijenticom koja se oporavljala nakon operacije gležnja. Premda su kosti već bile zacijelile, pacijentica je i dalje vježbala ležeći na stolu, s elastičnim trakicama kao jedinim otporom. Budući da je izrazila sasvim razumljivu želju da se što prije vrati na fizički zahtjevan posao, odlučila sam ubrzati pužev korak kojim je dotad napredovala rehabilitacija. Taj je dan sa mnom vježbala u stojećem položaju, sasvim uspješno, ne žaleći se na bolove.

Sutradan nisam bila raspoređena na tom radilištu, nego tek prekosutra, kada me mentorica dočekala s punim tanjurim kipuće jezikove juhe: "Što si uradila pacijentici?! Jesi ti normalna?! Jučer mi je došla sva upaljena!!!"

Dok se mentorica još pjenila, došla je pacijentica, nimalo zabrinuta i nimalo upaljenoga gležnja. Bila je zadovoljna što smo očito na siguran način pomaknule granicu prema što skorijem oporavku.

Premda, dakako, nije dobro da kaša bude kipuća i na postojeću ozljedu doda novu, često je nužno da bude dovoljno topla da potakne željenu adaptaciju tkiva prema povratku izgubljene funkcije. A ako se i dogodi nova mikro-ozljeda, treba je shvatiti kao dio procesa, u kojem vrijedi princip: jedan korak natrag, naprijed dva. Krivulja napretka nikad nije ravna i na to se treba mentalno pripremiti.

Konkretno, ako trenutni intenzitet bola na ljestvici od 0 do 10 iznosi 3, i ako se sutradan bol povisi na 4, ali se prekosutra, nakon dana oporavka, spusti na 2, znači da je kaša ipak bila taman, premda se činilo da je prevruća.

Ponekad vrijedi izreka: "No pain, no gain." Ili po naški: "Bez muke nema nauke."

Kakva su vaša iskustva s fizioterapije?

22/08/2025

KAD CP KRENE KOZJOM STAZOM DO AUTOPUTA...

U prethodnom postu bilo je riječi o hipotezi o morfičkoj rezonanciji i morfičkim poljima Ruperta Sheldrakea, te o motoričkim poljima kao podvrsti morfičkih polja. Ako bi se Sheldrakeova hipoteza primijenila na osobe s cerebralnom paralizom, to bi značilo da će za ljudsku vrstu tipičan obrazac hoda naučiti lakše nego neki obrazac koji se nikada nije dogodio ili se događao rjeđe. Polje će im u tome pomoći.

Koje je moje iskustvo iz prakse? Mogu govoriti samo na temelju svoje "studije slučaja" na prijatelju Jasminu, odrasloj osobi s cerebralnom paralizom, ali vjerojatno je tako donesene zaključke moguće prilično široko generalizirati. Jasmin uči po istim principima motoričkog učenja kao i osobe s neometenim motoričkim razvojem, i jednakom brzinom. Ti su principi detaljno opisani u udžbenicima motoričkog učenja i motoričke kontrole. Na taj način može se "od nule" graditi i učiti određeni pokret na način da je sve bliži normalnom pokretu, a kad mu se dovoljno približi, osjeti se djelovanje privlačne sile polja. U tom trenutku nešto što je dotad bilo samo slično normalnom pokretu postane zaista normalni pokret.

Iz moje perspektive gledano, taj je osjet najsličniji osjetu koji imam kada punim svoju pametnu narukvicu magnetnim punjačem. Ako i samo ako se narukvica dovoljno približi punjaču, doći će do privlačenja i osjetit će se "klik". Taj klik osjeti se i u radu s Jasminom, kada polje privuče tijelo u normalni motorički obrazac, ali samo ako je tijelo motoričkim učenjem dovedeno do stanja da normalni obrazac može izvesti. To znači da prije toga treba uvježbati regulaciju tonusa mišića, uspostaviti svjesnu komunikaciju mozak–mišić tamo gdje je nema, naučiti paliti i gasiti svaki mišić posebno i u kombinaciji s drugima, ojačati slabe mišiće.

Kad sam s Jasminom krenula na taj put, znala sam u kojem smjeru treba ići, znala sam kako izgleda autoput kojim prometuje normalni pokret. I mislila sam da će taj autoput trebati vježbom iz ničega izgraditi. Otkriće je bilo da je autoput cijelo vrijeme tu, samo mu se treba dovoljno približiti, raznim neutabanim putevima i kozjim stazama.

21/08/2025

MOTORIČKA POLJA I CEREBRALNA PARALIZA

U prethodnom postu opisala sam kako sam pomažući Jasminu, prijatelju s cerebralnom paralizom, da nauči normalno hodati naišla na nešto neočekivano, nešto što je nadilazilo dobro poznate principe motoričkog učenja. Naime, primijetila sam djelovanje neke vrste polja koje organizira pokret kada se stvore za to potrebni uvjeti, a oni su voljna kontrola nad pojedinim mišićima i dovoljno snažni mišići, što se sve može motoričkim učenjem i vježbom. Taj dio nije sporan. Moj prvotni plan je bio da "od nule" napišem softver za normalni hod, pa da ga Jasmin vježbom "instalira" na svoj s vremenom oporavljen mozak.

Međutim, ono što sam u praksi zatekla, u prvo vrijeme u nevjerici, bilo je da softver već postoji u obliku nekakvog polja koje neprestano djeluje htjeli mi to ili ne. Sjetila sam se Ruperta Sheldrakea, britanskog biologa s Cambridgea i glasovitog "heretika" među znanstvenicima, kako su ga nekoć nazivali. Moje opažanje potvrđivalo je njegovu hipotezu.

Sheldrake je autor hipoteze o morfičkoj rezonanciji i morfičkim poljima. Morfička rezonancija je ideja da slične stvari utječu jedna na drugu kroz prostor i vrijeme. Morfička polja su polja koja organiziraju sve prirodne sustave na svim razinama kompleksnosti. Morfička polja koja upravljaju pokretima životinja i ljudi nazivaju se motoričkim poljima. Ona stvaraju repetitivne pokrete, kao što su pokreti nogu kod hodanja, pokreti krila kod letenja ili pokreti čeljusti kod žvakanja.

Sva morfička polja temelje se na navici, na ponavljanju sličnoga kroz prostor i vrijeme. Stereotipni obrasci pokreta kao posljedica navika na nižim se razinama manifestiraju kao refleksi, a na višim razinama kao instinkti.

Premda postoje motorička polja tipična za vrstu, hipoteza uzima u obzir i učenje jedinki. Ako su novi obrasci ponašanja uspješni, imat će tendenciju ponavljati se. Stoga će se nova motorička polja stabilizirati morfičkom rezonancijom kako naučeno ponašanje ulazi u naviku. Novo motoričko polje može nastati ne samo prvi put u povijesti jedinke, nego i prvi put ikada. S druge strane, jedinka može naučiti nešto što su drugi članovi njezine vrste već naučili u prošlosti, a zahvaljujući morfičkoj rezonanciji naučit će to lakše i brže nego da je ona prva koja to uči.

Hipoteza nadalje predviđa da je normalno tijelo nužno za normalno ponašanje. Ako se za ilustraciju uzme kao primjer radioprijemnik, promjene unutar uređaja mogu utjecati na zvuk, ali to ne znači da glazba koja izlazi iz zvučnika nastaje unutar uređaja. Ipak, da bi uređaj vjerno prenio glazbu, mora biti tehnički ispravan.

Što to praktično znači za osobe s cerebralnom paralizom i njihovo liječenje? O tome u sljedećem postu...

21/08/2025

KAKO SE MOJA HIPOTEZA O CEREBRALNOJ PARALIZI POKAZALA DJELOMIČNO NETOČNOM...

Kao što sam opisala u prethodnom postu, kad sam počela kreirati program učenja "manekenskog hoda" za svog prijatelja Jasmina s cerebralnom paralizom, krenula sam od hipoteze: Premda instinktivni program za normalni hod nije instaliran tijekom prvih mjeseci i godina života jer je hardver (mozak) u tom ključnom razdoblju bio oštećen, naknadno se softver za normalni hod može instalirati na sada već u velikoj mjeri ili sasvim oporavljen mozak.

Dugo je sve išlo onako kao što to predviđaju teorije motoričkog učenja – Jasmin je učio male motoričke jedinice, sastavnice normalnog pokreta, koje bi zatim povezivao u veće cjeline. Sve je išlo po planu. Ali broj varijabli koje treba svjesno kontrolirati sve je više rastao. Već me lagano bila počela hvatati panika hoće li mozak zakuhati od toliko računanja, hoće li zablokirati kad zaključi da složenost zadatka nadilazi njegove mogućnosti obrade podataka.

Odnedavno možemo vidjeti kako se kreću napredni humanoidni roboti poput Teslinog Optimusa. U pozadini onoga što vidimo izrazito su složeni matematički algoritmi i modeli učenja (link na video je u prvom komentaru!). Motoričko učenje normalnih motoričkih obrazaca "od nule", kao u Jasminovom slučaju, zapravo je slično programiranju humanoidnog robota. Male motoričke jedinice ulančavaju se u sve složenije motoričko ponašanje.

Ipak, u našem zajedničkom radu dogodilo se nešto što nisam predvidjela. Nakon što bismo stare, CP motoričke obrasce rastavili na sastavne elemente, na male građevne blokove, ti bi se blokovi, uz malo poticaja, kao nekom čarolijom ponovno sastavili u potpuno normalne obrasce, tipične za ljudsku vrstu. To je proces sličan rastavljanju proteina na aminokiseline, od kojih se zatim mogu graditi novi, drukčiji proteini.

Nemalo sam se iznenadila kad sam primijetila da se motorički građevni blokovi ponašaju poput željezne prašine na papiru ispod kojeg je magnet. Cerebralna paraliza je poput ljepila koje motoričke blokove nasilu drži organizirane u CP-obrascu, koji ima svoju logiku, ali je kontra polja koje organizira tipično ljudsko motoričko ponašanje. Nakon što se blokove "odlijepi" i time oslobodi, djelovanje polja organizira ih u normalnom obrascu.

O motoričkim poljima i Rupertu Sheldrakeu u sljedećem postu...

Škola prirodnog hoda

25/05/2026

11/05/2026

04/05/2026

27/04/2026

22/04/2026

08/12/2025

16/09/2025

22/08/2025

21/08/2025

21/08/2025

Address

Telephone

Website

Alerts

Contact The Business

Shortcuts

Share

Category

Listing takedown request