Sajko Performance

Sajko Performance Athlete4Longevity
Longevity Health Performance Program

FIZIOLOŠKA REZERVAMožemo li se unaprijed pripremiti za bolest?Kada govorimo o treningu, najčešće govorimo o izgledu, tje...
05/09/2026

FIZIOLOŠKA REZERVA

Možemo li se unaprijed pripremiti za bolest?
Kada govorimo o treningu, najčešće govorimo o izgledu, tjelesnoj masi, snazi, kondiciji ili sportskim rezultatima.

Postoji mnogo važniji razlog zbog kojeg osoba mora biti u optimalnoj fizičkoj spremi.

Stvaramo fiziološku rezervu.

Rezervu koju možda danas ne trebamo, ali koja može postati iznimno važna kada se organizam suoči s operacijom, teškom infekcijom, dugotrajnom hospitalizacijom ili karcinomom.

U tom kontekstu mišićna masa, mišićna snaga i aerobni kapacitet prestaju biti samo pokazatelji fitnessa.

Postaju pokazatelji koliko fiziološkog kapaciteta imamo na raspolaganju kada bolest počne oduzimati taj kapacitet.

Što je zapravo fiziološka rezerva?

Zamislimo dvije osobe iste kronološke dobi kojima je dijagnosticirana ista bolest.

Jedna osoba ulazi u liječenje s vrlo malo mišićne mase, slabom mišićnom snagom i niskim aerobnim kapacitetom.

Druga osoba godinama trenira, ima očuvanu mišićnu masu, natprosječnu snagu i visok kardiorespiratorni fitness.

Dijagnoza može biti ista.

Medjutim organizam s kojim ulaze u borbu nije isti.

Operacija, kemoterapija, radioterapija, smanjeni unos hrane, sistemska upala i dugotrajna neaktivnost predstavljaju snažan katabolički stres.

U tom trenutku fiziološka rezerva postaje iznimno važna.

Klinički podaci to sve jasnije potvrđuju.

Aerobni kapacitet i preživljavanje od karcinoma

Jedan od najsnažnijih pokazatelja fiziološke rezerve je kardiorespiratorni fitness – CRF, koji možemo procjenjivati preko VO₂max/VO₂peak ili MET kapaciteta.

Sistematski pregled i meta-analiza 13 prospektivnih studija, koja je uključila 6.486 osoba s dijagnosticiranim karcinomom, pokazala je vrlo zanimljiv rezultat.

Osobe s visokim kardiorespiratornim fitnessom imale su:

48 % niži rizik ukupne smrtnosti u odnosu na osobe s niskim fitnessom.

Hazard ratio iznosio je:

HR = 0,52.

Još zanimljivije, svaki dodatni 1 MET funkcionalnog kapaciteta bio je povezan s približno 18 % nižim rizikom ukupne smrtnosti.

Kod karcinoma pluća visoki CRF bio je povezan s približno 38 % nižim rizikom smrtnosti.

Jakost također predviđa preživljavanje

Još veća meta-analiza objavljena 2025. godine analizirala je 42 studije i ukupno 46.694 osobe s karcinomom.

Istraživači su analizirali dvije stvari koje možemo direktno mijenjati treningom:

mišićnu snagu i kardiorespiratorni fitness.

Rezultat je bio vrlo konzistentan.

Bolesnici s visokim razinama snage ili kardiorespiratornog fitnessa imali su približno:

31–46 % niži rizik smrti od svih uzroka
u odnosu na osobe s niskom fizičkom spremnošću.

Kod osoba s uznapredovalim karcinomom razlika u riziku iznosila je približno 8–46 %, dok je kod karcinoma pluća i probavnog sustava zabilježeno približno 19–41 % smanjenje rizika ukupne smrtnosti.

Povećanje kardiorespiratornog fitnessa također je bilo povezano s približno 18 % manjim rizikom specifične smrtnosti od karcinoma po jedinici povećanja CRF-a.

Mišićna masa nije estetika – ona je metabolička rezerva

Kod ozbiljne bolesti mišići predstavljaju mnogo više od lokomotornog sustava.
Skeletni mišić je velika metabolička i proteinska rezerva organizma.
Problem nastaje kada osoba u ozbiljnu bolest već ulazi s malom količinom mišićnog tkiva.
Tada govorimo o sarkopeniji odnosno, ovisno o korištenoj definiciji, niskoj mišićnoj masi uz potencijalno narušenu funkciju.

Meta-analiza koja je obuhvatila čak 100 studija pokazala je da je sarkopenija kod osoba s karcinomom povezana s:

69 % većim rizikom smrti.

HR = 1,69

Još je zanimljiviji kontinuirani odnos.

Svako smanjenje misične mase za jednu standardnu devijaciju bilo je povezano s približno:

41 % većim rizikom smrtnosti.

Problem je što samo liječenje dodatno uzima tu rezervu.

Veliki sistematski pregled i meta-analiza objavljen 2026. uključio je 78 studija i 10.502 onkološka bolesnika.

Tijekom sistemskog liječenja karcinoma dolazi do značajnog pada skeletne mišićne mase.

U studijama koje su navele interval mjerenja, medijan pada iznosio je približno:

5 % mišićne mase u samo 90 dana.

Najizraženiji gubitak zabilježen je tijekom kemoterapije, sa ili bez ciljane terapije.

Osoba koja prije bolesti ima veliku funkcionalnu rezervu može izgubiti dio kapaciteta i još uvijek ostati funkcionalna.

Osoba koja je već prije bolesti bila blizu granice funkcionalne insuficijencije može isti gubitak podnijeti mnogo teže.

Upravo je to smisao stvaranja fiziološke rezerve.

Ne treniramo samo za danas

Ljudi često pitaju:

“Zašto mi u pedesetima treba visok VO₂max?”

“Zašto trebam biti snažan?”

“Zašto mi treba mišićna masa ako se ne želim baviti bodybuildingom?”

Odgovor je vrlo jednostavan.

Ne gradimo kapacitet samo za ono što danas radimo. Gradimo rezervu za ono što nam se sutra može dogoditi.

Ako s 50 ili 60 godina imate VO₂max daleko iznad prosjeka svoje dobne skupine, značajnu mišićnu masu i visoku relativnu snagu, imate veći prostor za fiziološki pad prije nego što dođete do razine na kojoj gubite funkcionalnu samostalnost.

To je princip koji vrijedi puno šire od onkologije.

Vrijedi kod operacija, hospitalizacije, infekcija, starenja, karcinoma.

Trening postaje dio onkološke medicine

Ovo više nije samo stav trenera.

American Society of Clinical Oncology – ASCO – u svojim kliničkim smjernicama preporučuje redoviti aerobni trening i trening s opterećenjem tijekom aktivnog liječenja karcinoma s kurativnom namjerom, kada za to nema kontraindikacija.

Analiza na kojoj se preporuke temelje uključivala je 52 sistematska pregleda i dodatna 23 randomizirana klinička istraživanja.

Pokazalo se da trening tijekom liječenja može smanjiti umor te očuvati ili poboljšati:

* kardiorespiratorni fitness
* mišićnu snagu
* fizičku funkciju
* kvalitetu života kod dijela bolesnika.

Zato bih promijenio način na koji gledamo trening nakon 40. godine

Većina ljudi razmišlja o treningu kao načinu da izgubi nekoliko kilograma.

Ja ga gledam potpuno drugačije.

Nakon 40., a posebno nakon 50. godine, jedan od glavnih ciljeva treninga trebao bi biti akumuliranje fiziološke rezerve.

Želim imati više mišića nego što mi trenutno minimalno treba, biti snažniji nego što zahtijeva moja svakodnevica, imati veći aerobni kapacitet nego što mi treba za hodanje stepenicama.

Ne zato da bih mogao reći da imam visok VO₂max ili određeni rezultat na dinamometru.

Nego zato što ne znam što me čeka za pet, deset ili dvadeset godina.

Mišići i VO₂max moramo promstrati kao svojevrsni fiziološki kapital.

Volim na fizičku sposobnost gledati kao na bankovni račun.

Trening je uplata.

Godine bez aktivnosti, bolest, operacija, imobilizacija i onkološko liječenje mogu predstavljati povlačenje sredstava s tog računa.

Što ste tijekom života više akumulirali, to imate veću rezervu.

Zato me kod čovjeka od 50 godina ne zanima samo je li bolestan ili zdrav.

Zanima me:

Koliki mu je VO₂max?

Koliko je snažan?

Koliko mišićne mase ima?

Može li ustati s poda?

Kolika mu je snaga nogu?

Koliki mu je grip strength?

Može li trčati?

Može li nositi vlastitu težinu?

Kako će njegovo tijelo reagirati ako sutra izgubi 10, 20 ili 30 % svojih trenutnih funkcionalnih sposobnosti?

Nitko ne može treningom garantirati da neće dobiti karcinom.

Takodjer ne možemo odgovorno tvrditi da će određeni VO₂max ili količina mišića garantirati preživljavanje bolesti.

Biologija karcinoma, stadij bolesti, genetika, dob, vrsta tumora i odgovor na terapiju imaju ogroman utjecaj na prognozu.

Ali ono na što možemo utjecati jest organizam s kojim ćemo ući u tu borbu.

Klinička istraživanja danas vrlo konzistentno pokazuju da su kod osoba s karcinomom veća mišićna snaga, očuvana mišićna masa i viši kardiorespiratorni fitness povezani s boljim preživljavanjem.

U velikim analizama govorimo o razlikama koje nisu male:

31–46 % niži rizik ukupne smrtnosti kod osoba s visokom snagom ili CRF-om.

48 % niži rizik ukupne smrtnosti kod visokog naspram niskog kardiorespiratornog fitnessa u jednoj meta-analizi.

Nasuprot tome:

sarkopenija je povezana s približno 69 % većim rizikom smrti kod osoba s karcinomom.

Zbog toga trening snage i razvoj aerobnog kapaciteta ne bih promatrao kao dodatak zdravom životu.

Promatrao bih ih kao dugoročnu pripremu organizma za situacije za koje se nadamo da se nikada neće dogoditi.

To je fiziološka rezerva , vjerojatno jedan od najvažnijih razloga zašto treniramo cijeli život.

NO CHOICE SYSTEMOdluka prije motivacije. Disciplina prije izgovora.Nekako sa završetkom godišnjih odmora počinje i nova ...
03/09/2026

NO CHOICE SYSTEM

Odluka prije motivacije. Disciplina prije izgovora.

Nekako sa završetkom godišnjih odmora počinje i nova sezona tjelovježbe.

1. 9. za mnoge postaje novi 1. 1.

Vraćamo se s godišnjih odmora, ponovno ulazimo u poslovni i obiteljski ritam i vrlo brzo primjećujemo da se ne osjećamo onako kako smo očekivali.

Jer, nažalost, godišnji odmor za velik broj ljudi još uvijek ne znači aktivan oporavak. Ne znači više kretanja, boravka u prirodi, kvalitetnog sna i odmaka od svakodnevnog stresa.

Često znači upravo suprotno – manje kretanja, poremećen ritam spavanja, više hrane, više sjedenja i potpuni prekid svih rutina.

A onda povratak.

Posao. Obitelj. Obveze. Stres.

I jedna od prvih rečenica koju kao trener ponovno počinjem slušati glasi:

„Krenuo bih s vježbanjem, ali trenutno stvarno nemam vremena.“

Problem često nije nedostatak vremena

Svatko od nas raspolaže s istih 24 sata.

Naravno, nemamo svi iste životne okolnosti, obveze niti mogućnosti. Ali unutar onoga što nam je dano ipak donosimo odluke o tome što nam je prioritet.

Vrijeme za sebe najčešće se neće jednostavno pojaviti.

Moramo ga napraviti.

Netko će imati 90 minuta za trening.
Netko 45.
Netko će u određenom životnom razdoblju imati samo 20 minuta.

Ali 20 minuta redovitog kretanja ima neusporedivo veću vrijednost od savršenog programa koji nikada nije započeo.

Moja uloga kao kineziologa, trenera i mentora nije samo napisati program treninga.

Moja je uloga poučavati ljude kako da kretanje ponovno postane normalan dio njihova života.

I svojim primjerom pokušati isprovocirati pozitivnu promjenu kod ljudi koji su mi poklonili povjerenje.

Pri tome je gotovo nevažno koju ćete aktivnost odabrati.

Teretanu. Trčanje. Bicikl. Planinarenje. Plivanje. Penjanje. Hodanje.

Odaberite ono što odgovara vašem tijelu, vašoj osobnosti i vašem načinu života.

Važno je da unutar dana ili tjedna postoji vrijeme koje pripada vama.

Vrijeme za tjelesnu i mentalnu higijenu.

Jer nakon nekog vremena kretanje prestaje biti obveza.

Postaje navika.

A nakon dovoljno dugo vremena postaje potreba.

Moj izbor su planina, stijena i šuma

Tamo ne odlazim samo zbog treninga.

Mir i tišina jutra u zelenilu hrane me na način koji je teško objasniti nekome tko to nikada nije doživio.

Planina me tijekom godina naučila usporiti.

Naučila me ponovno primjećivati izlazak sunca, hladnoću jutra, vjetar, stijenu pod rukama i jednostavnu činjenicu da sam živ.

I upravo je ta jednostavnost s vremenom napravila najveću promjenu.

Nakon godina stresa, neuroze i tjelesne napetosti počeo sam se vraćati nečemu puno jednostavnijem – običnom ljudskom biću koje se pokušava ponovno integrirati u prirodu i živjeti barem malo bliže njezinim ritmovima.

Biti običan je prekrasno.

Kada prestane potreba da stalno nešto dokazuješ, uspoređuješ i sustižeš, nestaje velik dio nepotrebne napetosti.

Biti običan zapravo je nešto vrlo tajanstveno upravo zato što je jednostavno.

Ali do te jednostavnosti nije uvijek jednostavno doći.

Potrebni su vrijeme, energija i odluke.

„NO CHOICE“

Postoji jedan princip koji mi se posebno sviđa.

Nazovimo ga NO CHOICE SYSTEM.

Ideja je jednostavna.

Donesi odluku vezanu uz ponašanje koje ti je važno.

Zatim tu odluku veži uz vrijeme i mjesto.

Primjer:

Utorak i četvrtak u 7:00 treniram.

I tu završava pregovaranje.

Ne pitaš se ujutro:

„Da li mi se danas trenira?“

Jer si odluku već donio.

Ne donosiš istu odluku ponovno svaki utorak i četvrtak.

Samo izvršavaš ono što si unaprijed odlučio.

U psihologiji ponašanja upravo povezivanje namjere s konkretnim vremenom i situacijom povećava vjerojatnost da će se željeno ponašanje zaista dogoditi.

Drugim riječima:

što manje pregovaranja sa samim sobom, to je manja ovisnost o trenutnoj motivaciji.

A motivacija je promjenjiva.

Disciplina je sustav.

Ponavljanjem ponašanje postupno automatiziramo i ono što nam je u početku zahtijevalo mentalni napor s vremenom postaje dio našeg identiteta.

Više ne govoriš:

„Pokušavam redovito trenirati.“

Jednostavno kažeš:

„Ja treniram.“

Svako ispunjeno obećanje nešto gradi

Kada sebi obećaš da ćeš nešto napraviti i napraviš to, događa se nešto puno važnije od samog treninga.

Gradiš povjerenje u sebe.

Gradiš samopoštovanje.

Gradiš osjećaj osobne kompetencije.

Svaki put kada odradiš ono što si odlučio napraviti, pobijedio si jednu malu bitku sa sobom.

I upravo se kroz stotine takvih malih pobjeda gradi disciplina.

A disciplina koju razviješ u treningu vrlo često se počinje prelijevati na ostala područja života.

Moja prva pobjeda događa se u 5:00

Osobno dan počinjem ustajanjem u 5:00, bez obzira na dan ili mjesto.

Ne zato što mislim da svi trebaju ustajati u pet.

Ne trebaju.

To je jednostavno moj sustav.

Svoje jutarnje rituale i trening odradim prije poslovnih obveza. Kada počne radni dio dana, već sam napravio nešto za svoje tijelo i sebe.

Vikende, kad god mogu, provodim u prirodi.

Planina, stijena i šuma ponovno me „resetiraju“ i pripremaju za tjedan rada i svakodnevnu interakciju s ljudima.

Trebalo mi je vremena i da vlastiti život pokušam približiti prirodnijem ritmu spavanja i buđenja.

Raniji odlazak u krevet, manje umjetnog svjetla navečer, manje ekrana i ranije jutarnje svjetlo postupno su promijenili moj ritam.

Ne pokušavam „hakirati“ san.

Pokušavam napraviti upravo suprotno.

Vratiti organizmu uvjete za koje je evolucijski napravljen.

Jednostavno ne znači lagano

Većina stvari povezanih sa zdravljem zapravo nije pretjerano komplicirana.

Kreći se.

Treniraj sa otporom.

Održavaj aerobni kapacitet.

Jedi kvalitetnu hranu.

Spavaj.

Boravi na dnevnom svjetlu.

Oporavljaj se.

Njeguj odnose.

I ponavljaj to godinama.

Jednostavno? Da.

Lagano? Ne.

Jer najveći problem nije znati što treba napraviti.

Problem je napraviti to onda kada nam se ne da.

Upravo zato ne treba čekati savršeni ponedjeljak, početak mjeseca, manje posla, bolju vremensku prognozu ili pojavu motivacije.

Motivacija može pomoći da započnete.

Ali sustav i disciplina omogućuju da nastavite.

Nova sezona počinje

Program Athlete4Longevity ulazi u svoju petu godinu.

Njegova filozofija nikada nije bila napraviti od svakoga sportaša.

Cilj je izgraditi funkcionalno, snažno i sposobno tijelo koje će vas služiti desetljećima.

Tijelo s kojim možete raditi, putovati, igrati se, penjati, hodati, trčati, podizati teret i živjeti bez stalnog straha od vlastitih fizičkih ograničenja.

Longevity za mene nije samo broj godina koje ćemo živjeti.

To je broj godina tijekom kojih ćemo biti sposobni živjeti život koji želimo.

Ako već dugo govorite:

„Trebao bih početi…“

možda je vrijeme da prestanete čekati motivaciju.

Odaberite aktivnost.

Odredite dane.

Odredite vrijeme.

Upišite ih u kalendar.

I nakon toga uvedite jedno jednostavno pravilo:

NO CHOICE.

Nema svakodnevnog donošenja iste odluke.

Nema pregovaranja.

Postoji samo obećanje koje ste dali sebi – i njegovo izvršenje.

Jer nitko od nas nema garanciju za sutra.

A izlazak iz zone komfora nije kazna.

To je prostor u kojem počinje promjena.

Ako želite napraviti ozbiljnu i dugoročnu promjenu, ne morate taj put prolaziti sami.

Pronađite sustav koji možete održavati.

Pronađite ljude koji vas podupiru.

A ako vam je potreban mentor koji će trening, zdravlje i dugovječnost pretvoriti u sustav prilagođen vašem stvarnom životu – Athlete4Longevity otvara novu sezonu.

Ne čekajte da pronađete vrijeme.

Donesite odluku da ćete ga napraviti.

Vidimo se u novoj sezoni.

Dobrodošli u Athlete4Longevity.

Kada kažemo “prevencija padova”, ljudi često pomisle na jednostavne vježbe ravnoteže.Stajanje na jednoj nozi, nestabile ...
31/08/2026

Kada kažemo “prevencija padova”, ljudi često pomisle na jednostavne vježbe ravnoteže.

Stajanje na jednoj nozi,
nestabile podloge,
lagane korektivne vježbe.

Ljudsko tijelo funkcionira puno kompleksnije.
Kada izgubimo ravnotežu, živčani sustav mora u djeliću sekunde registrirati promjenu položaja tijela i proizvesti odgovarajuću motoričku reakciju.
Moramo imati dovoljno snage da napravimo korektivni korak.

Moramo imati dovoljno snage i sposobnosti brzog stvaranja sile.
Moramo kontrolirati trup.
Moramo koordinirati suprotnu ruku i nogu, procijeniti prostor, dovoljno brzo pomaknuti centar mase natrag iznad baze oslonca.

Zato prevencija padova nije samo pitanje ravnoteže.

To je pitanje cjelokupnog neuromuskularnog kapaciteta čovjeka

SNAGA JE VAŽNA, ALI BRZINA REAKCIJE JE JEDNAKO VAŽNA.

Jedna od najvećih pogrešaka treninga starijih osoba je pretpostavka da trening mora postajati sporiji i oprezniji samo zato što osoba postaje starija.

Naravno da trening mora biti prilagođen sposobnostima pojedinca.

Ali upravo tijekom starenja progresivno gubimo sposobnosti koje su nam potrebne kada se dogodi neočekivana situacija.

Nije dovoljno imati snažne noge.

Moramo biti sposobni brzo upotrijebiti tu snagu.
Zamislite da se spotaknete o rub pločnika.
Nemate pet sekundi da aktivirate gluteus, stabilizirate trup i napravite savršeno kontrolirani iskorak.

Imate djelić sekunde.

Zato trening nakon 50. godine ne smije razvijati samo maksimalnu snagu.

Trebao bi, kada je to individualno primjereno, održavati i:

brzinu razvoja sile, koordinaciju, reaktivnost, promjene smjera i sposobnost brzog korektivnog koraka.

UNILATERALNI TRENING POSTAJE SVE VAŽNIJI

Većinu života ne provodimo stojeći simetrično na dvije noge.

Hodamo.

Trčimo.

Penjemo se stepenicama.

Zakoračujemo preko prepreke.

Nosimo stvari jednom rukom.

Rotiramo trup.

Premještamo težinu s jedne noge na drugu.

Zato u treningu za vitalnost veliku vrijednost vidim u unilateralnim obrascima.

Split squat.

Step-up.

Step-down.

Single-leg RDL.

Jednoručni farmer carry.

Contralateral carry.

Cross-pattern kretanja.

Chop i lift obrasci.

Antirotacijske vježbe.

Njihov cilj nije napraviti trening kompliciranim.

Cilj je tijelo izložiti obrascima koji su bliži stvarnim zahtjevima svakodnevnog života.

MORAMO TRENIRATI I POGREŠKU

Ovo je možda najvažniji koncept.

U teretani većinu vremena pokušavamo stvoriti idealne uvjete.

Savršena pozicija.

Savršena tehnika.

Kontrolirana brzina.

Predvidljivo opterećenje.

Ali život nije predvidljiv.

Netko nas slučajno gurne.

Stanemo na mokru površinu.

Promašimo stepenicu.

Zapnemo za kamen.

Pas povuče povodac.

Izgubimo ravnotežu dok nešto nosimo.

Tada nije presudno koliko lijepo možemo napraviti deset kontroliranih ponavljanja.

Presudno je:

Koliko brzo možemo reagirati kada nešto krene pogrešno?

Zbog toga bih u kvalitetan longevity program postupno uključivao i kontrolirane elemente reaktivnosti:

promjene smjera,

neočekivane podražaje,

korektivne korake,

promjene baze oslonca,

različite smjerove kretanja,

te zadatke koji istodobno zahtijevaju stabilizaciju i reakciju.

Naravno, progresivno i prilagođeno sposobnostima pojedinca.

Cilj nije izazvati pad.

Cilj je naučiti organizam spriječiti ga.

A ŠTO AKO IPAK PADNEMO?

Tu dolazimo do druge polovice priče.
Ne želimo samo smanjiti mogućnost pada.
Želimo izgraditi organizam koji ima veću rezervu ako do pada ipak dođe.

Tu postaju važni:
mišićna masa,snaga, koštana čvrstoća, brzina reakcije, mobilnost, koordinacija i sposobnost amortizacije sile.

Zbog toga trening za dugovječnost ne bih promatrao samo kroz koncept prevemcija pada

Radije bih koristio pojam:

OTPORNOST NA PAD.

To znači da pokušavamo razviti osobu koja: teže gubi ravnotežu, brže reagira kada je izgubi i
ima veći fizički kapacitet podnijeti posljedice ako pad ipak nastupi.

TRENING ZA DUGOVJEČNOST ZATO MORA BITI ŠIRI OD TERETANE

Kada radim program za osobu 50+, ne zanima me samo koliko kilograma može podignuti.

Zanima me:

Može li stajati na jednoj nozi?

Može li brzo ustati?

Može li proizvesti silu?

Može li tu silu proizvesti brzo?

Može li hodati uzbrdo bez velikog pada kapaciteta?

Može li kontrolirati tijelo unilateralno?

Može li rotirati i oduprijeti se rotaciji?

Može li napraviti brzi korak kada izgubi ravnotežu?

Može li sigurno potrčati?

Može li skočiti i doskočiti ako su zglobovi i zdravstveno stanje za to prikladni?

Može li nositi teret?

Može li se spustiti na pod i ponovno ustati?

To su za mene pravi pokazatelji funkcionalnog starenja.

ŠTO NAM OVO ISTRAŽIVANJE ZAPRAVO GOVORI?

Treba ostati znanstveno precizan.

Ovo istraživanje ne dokazuje da postoji jedan idealan tip treninga.

Programi među studijama bili su različiti, kao i njihovo trajanje, intenzitet i način provođenja.

Također, rezultat od 44% manje prijeloma treba interpretirati nešto opreznije jer je sigurnost dokaza za taj specifični ishod niža nego za neke druge rezultate.

S druge strane, dokaz da vježbanje smanjuje ukupne i posebno teške ozljede povezane s padovima prilično je uvjerljiv.

Zato je osnovna poruka rada vrlo jaka:

Tjelesna sposobnost je oblik zdravstvenog osiguranja.

Vitalnost NIJE SAMO BROJ GODINA

Možemo imati savršene laboratorijske nalaze.
Možemo uzimati deset suplemenata.
Možemo pratiti HRV, glukozu, san i biološku dob.
Ali ako sa 75 godina više nemamo dovoljno snage, ravnoteže, koordinacije i reaktivnosti da se sigurno krećemo kroz vlastito okruženje, izgubili smo veliki dio onoga što longevity zapravo treba predstavljati.

Cilj nije samo lifespan.

Cilj je što dulje zadržati healthspan i functional lifespan.

Želim da osoba sa 70 godina putuje.

Da podigne unuka.

Da nosi vrećice.

Da se popne stepenicama.

Da ustane s poda.

Da se ne boji kretanja.

I da, kada napravi pogrešan korak, njezin organizam ima dovoljno rezerve da tu pogrešku ispravi.

Zato nakon 50. godine ne treniramo manje zato što starimo.

Treniramo pametnije upravo zato što starimo.

Snaga.

Mišićna masa.

Jakost

Ravnoteža.

Unilateralna stabilnost.

Koordinacija.

Antirotacija.

Reaktivnost.

Aerobni kapacitet.

To nisu različiti fitness trendovi.

To su različiti dijelovi jednog istog sustava.

Sustava koji nam omogućuje da što dulje ostanemo fizički sposobni, samostalni i otporni.

I možda je upravo to jedna od najboljih definicija dugovječnosti i vitalnosti.

Nije dovoljno dodati godine životu. Moramo pokušati sačuvati sposobnost življenja života unutar tih godina.

Tjelovježba , rekreacija i tjelesna kultura kao osnova prevencije zdravlja!Još davno je Kennedy rekao da je nacija jaka ...
29/08/2026

Tjelovježba , rekreacija i tjelesna kultura kao osnova prevencije zdravlja!

Još davno je Kennedy rekao da je nacija jaka koliko je i njen pojedinac.
Nažalost smo na krivom kraju Gausove krivulje.
Sa jedne strane se kunemo i tvrdimo kako smo sportska nacija i veličamo uspjehe pojedinaca a sa druge strane radimo sve kako bi se što manje ljudi uključilo u sport i rekreaciju.
Medicina nam se svodi na smanjenje simptoma bolesti , prevencija ne postoji iako je još Andrija Štampar prvi u svijetu napravio program opće prevencije kroničnih bolesti i uveo pojam javnog zdravstva.

Rekreacija potječe od riječi “re creare” što znači ponovno stvoriti, kreirati, obnoviti.
Odnosi se na čovjeka i značenje se povezuje sa regeneracijom, rekuperacijom i revitalizacijom..

Misli se na sve ljudske sposobnosti, tjelesne, mentalne i duhovne.
Sportska rekreacija koristi sport i tjelesnu aktivnost u svrhu zadovoljenja potrebe za kretanjem kao jedne od ljudskih biotičkih potreba.

Pri tome se kao struka koristimo znanstvenim spoznajama (kineziologija, znanost o kretanju) u svrhu dijagnostike, programiranja vrste i opsega opterećenja, određivanja ciljeva, metoda i kontrole programa.

Osnovni cilj sportske rekreacije je pozitivno djelovanje na zdravlje koje bi u svakoj uređenoj zemlji moralo biti dio javnog zdravstva, podržano i subvencionirano od strane države.

Kineziologija i medicina trebaju biti partneri koji će unaprijediti opće zdravstveno stanje nacije.
Jedno bez drugoga ne ide.

Prevencija i ulaganje u prevenciju zdravlja je u odnosu na liječenje kroničnih bolesti koja su isključivo posljedica nekretanja i nepravilne prehrane u odnosu 1:6.
Drugim riječima, jedan euro uložen
u prevenciju štedi 6 eura zdravstvenom sustavu.

Preporučene, odnosno minimalne tjedna doza kretanja u smislu očuvanja zdravlja i dizanja imuniteta :

-3 x tjedno 30-45 min cikličke aktivnosti
-2-3 x tjedno rad sa otporom odnosno vanjskim opterećenjem
-svakodnevno izlaganje suncu od minimalno 15 minuta
-svakodnevni boravak na otvorenom
-svakodnevni hod od barem 7000 koraka
-povećanje nespecifične fizičke aktivnosti , odnosno svake aktivnosti koja nije vezana uz organiziranu tjelovježbu
-rad na limfnom sustavu, tresenje, masaža, vibracije
-povremeno izlaganje hladnoći, spavanje u prostoriji koja se ne grije, hladan tuš
-minimaliziranje sjedenja

Prehrana i dodatci prehrani vezani uz povećanje imuniteta:

-izbjegavanje šećera, rafiniranog brašna, trans masnih kiselina, alkohola
-izbjegavanje visoko prerađenih namirnica
-povećanje unosa tekućine, prvenstveno filtrirane vode
-povećanje unosa svježeg voća i povrća
-dodavanje c vitamina, cinka, omega 3 masnih kiselina,magnezija, ulja od origana, kurkumina, timijana, D3 vitamina

Vrijeme pandemije koju smo već zaboravili je trebalo biti iskorišteno da se naciju uputi, usmjeri i nauči kako i na koji način da se dugoročno zaštiti i osnaži imunosni sustav i zdravlje.
Na žalost prošlo je par godina a ništa nije učinjeno.
Jedina dobra stvar je ponovna vojna obveza da dječake od 20 godina maknemo od maminih skuta , da izadju iz zone komfora i postanu muškarci.
Muškarci koji prihvaćaju obveze i odgovornost a ne traže svoja prava.

Ali prije svega svatko od nas mora biti ODGOVORAN i preuzeti odgovornost za sebe.

U startu je populacija koja se bavi tjelovježbom selekcionirana, to su osobe koje vode brigu o svom zdravlju, ulažu u sebe vrijeme i novac da bi mogli biti produktivniji i dugovječniji.
Imaju razvijenu kulturu ponašanja i brige o svom tijelu.

Sadašnje preopterećenje zdravstvenog sustava nije posljedica gripe ili virusa, ogromne liste čekanja na esencijalne preglede , ortopedske intervencije, terapije itd je samo nastavak ne brige o prevenciji, edukaciji i zabijanju glave u pijesak.

Cilj I strategija moraju biti:

-smanjenje broja osoba sa kroničnim bolestima na koje se može utjecati promjenom životnih navika i sustavnom tjelovježbom
-izrada nacionalnog plana za prevenciju dijabetesa
-što veće uključivanje građana u neku od usmjerenih i vođenih tjelesnih aktivnosti
-širenje svijesti o dobrobitima i efektima vježbanja
-poticanje i provedba kampanja kojima je za cilj naučiti , osvjestiti naciju o pravilima, učincima i dobrobiti pravilne prehrane na njihovo zdravlje
-povećati broj sati tjelesnog odgoja u školama
-učiti djecu kako da vode brigu o zdravlju i vlastitom tijelu
-rasteretiti zdravstveni sustav uključivanjem kineziologa, kineziterapeuta, fizioterapeuta u programe koje mogu odraditi u smislu prevencije, rehabilitacije itd
-poticati i subvencionirati gradnju centara za sportsku rekreaciju građana
-gradnja i održavanje što većeg broja vježbališta na otvorenom
-priznati kao poreznu olakšicu članarinu, trening, fizio tretman
-priznati kao poreznu olakšicu pravnim subjektima sve aktivnosti koje provode u cilju omogućenja sportske i tjelesne aktivnosti zaposlenika kao jedan od načina za smanjenje bolovanja i povećanja produktivnosti

-osloboditi od pdv-a sve usluge kojima je za cilj unapređenje zdravlja

Prije svega svakom građaninu ove zemlje osigurati barem informaciju, malo dostojanstva i besplatno vježbanje u parku.

Trenutna situacija u Hrvatkoj je poražavajuća.

Manje od 15% građana se bavi usmjerenom i organiziranom tjelesnom aktivnošću.
20% odrasle populacije ima kroničnu debljinu
57% odrasle populacije ima prekomjerna tjelesnu težinu
35% djece između 8-10 godina je sa prekomjernom težinom i debljinom te smo po tome među prvih pet zemalja u Europi
35% Hrvata ima hipertenziju odnosno vrijednost arterijskog tlaka višu od 140/90 mmHg
45% Hrvata umire od nekih oblika kardiovaskularnih bolesti

Dijabetes je priča za sebe.
Procjena je da je broj oboljelih od dijabetesa u Hrvatskoj veći od 417 000.
Dakle skoro 10% populacije
Iz zdravstvenog proračuna RH troši se 11.5 % proračuna na liječenje dijabetesa , prevedeno 300 mil/eura.
Od toga 90% novaca odlazi na lijekove.

Pitam se koliko bi se novaca uštedilo, života spasilo, ljudi zaposlilo da je stategija PREVENCIJA ?

Par sati sam proveo uzimajući podatke koji su javno dostupni.
Iskreno srce mi se slama kada vidim gdje i kako odlazi novac svih nas koji uplačujemo u proračun.
To je tek vrh sante leda kada bi se vidjela cijena bolovanja i koliko bi se sredstava uštedjelo i preusmjerilo kada bi se uložilo u prevenciju i zdravlje zaposlenika.

Svi podaci su relevantni i preuzeti iz HZJZ.

Zašto je važna tjelesna aktivnost?

Tjelesna aktivnost prevenira ili odgađa pojavu kroničnih bolesti:
* koronarnu bolest srca
* rak dojke i debelog crijeva
* osteoporozu
* osteoartritis
* dijabetes...

Osim toga, tjelesna aktivnost smanjuje rizike za pojavu bolesti kao što su:
* visok krvni tlak
* pretilost
* povišeni kolesterol
* povišena glukoza (šećer) u krvi
* depresivno raspoloženje...

Tjelesna aktivnosti ima učinke i na zdravstveno i socijalno ponašanje:
* pozitivan utjecaj na zdravstveno prihvatljivo ponašanje (nepušenje, smanjenje konzumiranja alkohola, izbjegavanje konzumacije droga)
* pozitivan utjecaj na stopu nasilja (sniženje)
* utjecaj na stvaranje pozitivne slike o sebi i bolju integraciju u socijalne grupe
* smanjen osjećaj usamljenosti, posebno u starijoj populacijskoj skupini

Da li ste našli uzročno -posljedičnu vezu?

Ovo je poziv za buđenje, promjenu i djelovanje.

Poziv nadležnim institucijama da ne okreću glavu od pravih problema.

Poziv da probudimo svjiest, poziv na odgovornost prema sebi, naciji , bližnjem.

Kao nacija odumiremo, ne vježbamo, ne krećemo se, loše se hranimo, među najdebljim nacijama u Europi smo po statistici.
Djeca koja izlaze iz škola su nam fizički u katastofalnom stanju.
Ne znaju hodati, trčati.
Za uzore imaju influencere sa društvenih mreža, žive virtualne svjetove koji se baziraju na lajkovima, bez interakcije, bez razgovora, bez komunikacijskih vještina, bez enpatije.

Nema budućnosti ove zemlje bez zdrave i jake nacije.

Ako je cilj da kao nacija nestanemo ,iskrene čestitke, na pravom smo putu.
Neka se duhovno obnovimo i pomolimo jer nas ovakav stav i način razmišljanja zasigurno vodi u ropotarnicu povjiesti.

Pravi problemi i izazovi tek slijede.

Pomoći će nam jedino istinski i pravi reset na svakoj razini.

Address

Zagreb
10000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Sajko Performance posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Sajko Performance:

Shortcuts

Share