10/09/2026
Isključivi stavovi su možda najveći uzrok nesporazuma među trenerima.
„Ova vježba je loša.“
„Ova vježba je najbolja.“
„Ovo nikada ne treba raditi.“
„Svaki sportista mora ovo raditi.“
Problem najčešće nije u vježbi.
Problem je u riječi „uvijek“.
I u riječi „nikad“.
Ista vježba može biti odličan izbor za jednu osobu, nepotrebna za drugu, a trenutno neprimjerena za treću.
Čak ni dobar trening nije moguće odvojiti od konteksta.
Ko je osoba ispred vas? Koliko ima godina? Šta trenira? Kakvu historiju povreda ima? Kako se kreće? Šta joj je cilj? U kojoj je fazi razvoja ili rehabilitacije? Šta pokušavamo postići baš tom vježbom?
Zato dva kvalitetna trenera mogu koristiti potpuno različite metode, i obojica mogu biti u pravu.
Problem nastaje kada vlastitu metodu prestanemo posmatrati kao jedan od mogućih alata i počnemo je predstavljati kao jedinu istinu.
Što duže radim ovaj posao, sve manje vjerujem u univerzalne odgovore.
A sve više u jedno pitanje:
„U kojem kontekstu?“
Možda bi među trenerima bilo mnogo manje rasprava kada bismo prije rečenice „to je pogrešno“ prvo pitali:
„Za koga, kada i zašto?“
———
Ako vas zanima naših najvećih 10 lekcija iz posljednjih 10 godina rada, napiši 10 PFHSC lekcija u komentaru i uskoro ti šaljemo dokument koji ti može uštediti puno vremena i povećati prihode.