24/09/2026
Dovoljno je da se povredi na mašini, a da inspekcija posle nađe da obuka nije urađena kako zakon traži.
Za to firma plaća od 1,5 do 2 miliona dinara. Preduzetnik od 200 do 400 hiljada. Ako povreda nije ni prijavljena, na to ide posebna kazna od 800 hiljada do milion.
A kazna nije najskuplji deo. Inspekcija može i da zabrani rad od tri do trideset dana, zavisno od toga šta je našla. Izračunaj koliko te košta mesec dana bez proizvodnje, pa to stavi pored kazne.
Prošle godine inspekcija je izašla 1.021 put samo zbog prijavljenih povreda. Ne ukupno, samo zbog prijava.
U većini firmi se ta dva broja različito tretiraju. Kazna se prihvati kao rizik poslovanja i ukalkuliše se. Obuka je trošak koji može da sačeka sledeći kvartal. Ista računica, samo što je jedna strana već u budžetu, a drugu neko tek treba da odbrani.
Inspekcija pritom proverava da li možeš da dokažeš da su ljudi obučeni. Da li stvarno znaju posao, to je drugo pitanje, i njega niko ne postavlja. Zato se obuka kod nas svela na papir. Traži se potpis, pa se sređuje potpis.
Ono što bi stvarno nešto značilo je zapis šta je koji čovek uradio. Koliko p**a je izveo operaciju od koje može da se povredi, gde je grešio, da li mu je deseti pokušaj bolji od prvog. Simulacija to beleži usput, jer bez toga ne bi ni mogla da radi.
Da li bi danas mogao da pokažeš koliko p**a je tvoj najnoviji radnik uradio najopasniju operaciju pre nego što je stao za mašinu?