06/06/2026
Postira, Brač. 🌊
Često mi ljudi kažu:
„Ti umeš da plivaš?!! Pa, Bravo!“
Znam da je to obično dobronamerno.
Ali iza tog pitanja često stoji i jedna pretpostavka:
da osoba sa cerebralnom paralizom ne može mnogo toga.
Da ne može da nauči.
Da ne može da bude samostalna.
Da ne može da živi punim životom.
A ja plivam od svoje pete godine.
Ne zato što sam „čudo“.
Ne zato što sam „prevazišla“ cerebralnu paralizu.
Već zato što sam osoba koja je učila, vežbala, padala, ustajala i živela svoj život.
Za mene plivanje nije samo rekreacija.
Plivanje znači slobodu pokreta.
Manje opterećenje za zglobove.
Jačanje mišića.
Bolju ravnotežu.
Manje bola.
Ali i nešto mnogo jednostavnije.
Plivanje znači uživanje.
U moru.
U letu.
U suncu.
U osećaju da me voda nosi.
Baš kao i sve druge ljude.
I možda je vreme da, umesto pitanja:
„Ti to možeš?“
Počnemo da pitamo:
„Kako si to naučila?“
Jer cerebralna paraliza ne određuje šta osoba može da postigne.
Ona samo znači da će do nekih ciljeva možda stizati drugačijim putem.
A neki od tih puteva vode pravo do mora. 💙
Pozdrav iz Postire, sa Brača.