Anima Plus Niš

Anima Plus Niš Poliklinika Anima plus.

U okviru poliklinike Anima plus obavlja se psihijatrijsko lečenje psihičkih poremećaja u okviru koga je pored biološke i socioterapije, poseban akcenat stavljen na psihoterapijski tretman kojim se pored kliničkog poboljšanja (gubitak simptoma) postiže restrukturacija i bolja adaptacija ličnosti kroz korektivno emocionalno iskustvo, što značajno poboljšava kvalitet i ispunjenost života i mogućnost

usredsređenja na važne životne ciljeve. Pored psihoterapije i psihijatrijskih pregleda u Animi plus obavljaju se neurološki pregledi dece i odraslih, pedijatrijski i neonatološki pregledi.

**❤️ „NEĆU BEZ MAME!“ – KADA JE DEČJA VEZANOST NORMALNA, A KADA POSTAJE PROBLEM?**👩‍👧 „Neću bez mame!“„Nemoj da ideš!“„H...
13/08/2026

**❤️ „NEĆU BEZ MAME!“ – KADA JE DEČJA VEZANOST NORMALNA, A KADA POSTAJE PROBLEM?**

👩‍👧 „Neću bez mame!“
„Nemoj da ideš!“
„Hoću da budeš sa mnom!“

Ove rečenice roditelji često čuju, naročito u ranom detinjstvu. I sasvim je prirodno da dete traži sigurnost u osobi za koju je emocionalno vezano. 🤍

Ali ponekad potreba za roditeljem postane toliko jaka da dete teško podnosi i kratko odvajanje, odbija vrtić ili školu, ne želi da ostane ni sa poznatim osobama ili ima izražene strahove kada roditelj nije u blizini.

Tada nije dovoljno reći: **„Moraš da se navikneš.“**

Dete svojim ponašanjem možda ne pokušava da manipuliše roditeljem. Možda pokušava da se izbori sa osećajem nesigurnosti koji još ne ume da objasni. 🧠

Važno je razumeti **šta se nalazi iza potrebe da mama ili tata stalno budu prisutni.**

Jer cilj nije da dete postane „nevezano“ za roditelja.

Cilj je da iz sigurne vezanosti postepeno razvije osećaj:
**„Mama može da ode – i ja mogu da budem dobro dok je nema.“** 🌱

Kada se dečji strahovi ponavljaju, pojačavaju ili značajno utiču na svakodnevni život, razgovor sa stručnjakom može pomoći roditelju da razume šta dete zapravo poručuje svojim ponašanjem. ❤️

💔 **ZAŠTO SE VRAĆAMO LJUDIMA KOJI SU NAS POVREDILI?**Pitanje koje često postavljamo sebi nakon odnosa koji nas je povred...
12/08/2026

💔 **ZAŠTO SE VRAĆAMO LJUDIMA KOJI SU NAS POVREDILI?**

Pitanje koje često postavljamo sebi nakon odnosa koji nas je povredio jeste:
**„Zašto mu/joj se vraćam kada znam da me je taj odnos boleo?“**

🧠 Psihoterapijski gledano, odgovor se često ne nalazi u samoj osobi kojoj se vraćamo, već u **nesvesnom mestu koje ta osoba zauzima u našem unutrašnjem svetu.**

Ne vraćamo se uvek čoveku.
Vraćamo se **sopstvenoj priči.**

🔄 Ponavljamo ono što nismo uspeli da razrešimo.

Čovek može iznova birati isti tip odnosa, istu vrstu partnera, istu emocionalnu dinamiku – ne zato što želi da pati, već zato što nesvesno pokušava da kroz novo iskustvo promeni ishod nečega što je davno ostalo nedovršeno.

👶 Ono što je nekada bilo ljubav, odbacivanje, nedostupnost, čekanje, dokazivanje ili borba za pažnju, kasnije može postati obrazac izbora partnera.

Zato nam ponekad **najviše privlačnosti izazivaju upravo oni koji su emocionalno nedostupni.**

Ne zato što su najbolji za nas, već zato što u nama pokreću nešto što je već poznato.

❤️‍🩹 Tada ljubav može postati pokušaj da konačno dobijemo ono što nekada nismo dobili.

Da nas izabere onaj koji nas je odbijao.
Da nas voli onaj koji je bio hladan.
Da ostane onaj koji je odlazio.
Da ovog p**a budemo dovoljno vredni da nas neko ne napusti.

Ali upravo tu nastaje zamka.

🔁 **Ponavljanje nije isto što i razrešenje.**

Možemo godinama menjati ljude, a ostajati u istoj unutrašnjoj priči.

I zato pitanje nije samo:
**„Zašto se vraćam njemu/njoj?“**

Već mnogo dublje:

🪞 **„Šta pokušavam da dobijem kroz njega/nju, a što mi je nekada bilo uskraćeno?“**

I još važnije:

**„Zašto mi je ono što me povređuje toliko poznato da ga doživljavam kao ljubav?“**

🌱 Psihoterapija može pomoći da se taj nesvesni obrazac prepozna, razume i, pre nego što ponovo postane sudbina, promeni.

Jer kada razumemo **šta zapravo ponavljamo**, više ne moramo stalno da ponavljamo isto.

NASTAVAK CIKLUSA RADIONICA EMOCIONALNE REGULACIJE STRAH — kada nas čuva, a kada nas koči?Strah je emocija koja nam pomaž...
10/08/2026

NASTAVAK CIKLUSA RADIONICA EMOCIONALNE REGULACIJE

STRAH — kada nas čuva, a kada nas koči?

Strah je emocija koja nam pomaže da prepoznamo opasnost i zaštitimo sebe. Ali ponekad može da postane toliko snažan da nas sprečava da uradimo ono što želimo.

Na ovoj radionici deca će kroz igru, razgovor i kreativne aktivnosti učiti:

- da prepoznaju i imenuju strah
- da razumeju čemu strah služi
- da razlikuju stvarnu opasnost od onoga čega se samo plašimo
- da prepoznaju kako strah utiče na naše telo i ponašanje
- da upoznaju tehnike koje mogu da im pomognu da se umire i lakše nose sa strahom

Cilj nije da strah nestane, već da deca nauče da ga razumeju i da se osećaju sigurnije kada se pojavi.

👧🧒 Uzrast: 7–13 godina
🕖 Datum i vreme: 13.08. u 19:15h
⏱️ Trajanje: 90 minuta
👩‍💼 Radionicu vode: psiholozi Elena Jovančić i Marija Tomić
💰 Cena: 3.000 dinara
📍 Mesto: Anima Plus

Jer hrabrost ne znači da se ne plašimo.
Hrabrost je kada naučimo šta možemo da uradimo sa svojim strahom. 💛

MITOVI O ODLASKU KOD PSIHOLOGA I PSIHIJATRAMnogi i dalje veruju da pomoć stručnjaka traže samo osobe koje imaju „ozbiljn...
07/08/2026

MITOVI O ODLASKU KOD PSIHOLOGA I PSIHIJATRA

Mnogi i dalje veruju da pomoć stručnjaka traže samo osobe koje imaju „ozbiljne probleme“. Istina je potpuno drugačija.

Mit: „Kod psihologa idu samo slabi ljudi.“
Istina: Traženje pomoći je znak odgovornosti i brige o sebi, a ne slabosti.

Mit: „Ako odem jednom, moraću da idem zauvek.“
Istina: Nekome je dovoljno nekoliko razgovora, dok je drugima potrebna duža podrška. Sve zavisi od potreba osobe.

Mit: „Psihijatar odmah prepisuje lekove.“
Istina: Lekovi nisu uvek neophodni. Kada jesu, uvode se pažljivo i u skladu sa stručnom procenom. U mnogim slučajevima razgovor i psihoterapija predstavljaju važan deo lečenja.

Mit: „Moji problemi nisu dovoljno veliki da tražim pomoć.“
Istina: Ne morate čekati da vam bude veoma teško. Što ranije potražite podršku, lakše je pronaći rešenje i sačuvati kvalitet života.

Briga o mentalnom zdravlju jednako je važna kao i briga o fizičkom zdravlju. Razgovor sa stručnjakom može biti prvi korak ka većem miru, boljem razumevanju sebe i kvalitetnijem životu.

💙 Traženje pomoći nije znak slabosti – to je znak hrabrosti.

Roditelji koji daju sve drugima, a zaborave sebe…Brinete da su deca sita.Brinete da su roditelji dobro.Brinete da je pos...
06/08/2026

Roditelji koji daju sve drugima, a zaborave sebe…

Brinete da su deca sita.
Brinete da su roditelji dobro.
Brinete da je posao završen.
Brinete da u kući sve funkcioniše.

A kada ste poslednji put zastali i zapitali se:
„Kako sam ja?“

Mnogi roditelji veruju da je briga o sebi sebičnost. Istina je upravo suprotna.

Kada ste iscrpljeni, teže imate strpljenja, manje uživate u zajedničkim trenucima i lakše vas preplave stres i umor.

Briga o sebi ne znači da manje volite svoju porodicu. Ona znači da čuvate svoje mentalno i fizičko zdravlje kako biste mogli da budete prisutni, smireni i dostupni onima koje volite.

💙 Nekada je dovoljno:
• 15 minuta mira,
• šetnja,
• razgovor sa prijateljem,
• dobra knjiga,
• ili razgovor sa stručnjakom kada osetite da vam je potreban.

Ne morate biti savršen roditelj. Dovoljno je da budete roditelj koji vodi računa i o sebi.

Šta vi uradite samo za sebe, bez osećaja krivice?

🧠 **KADA „JAK KARAKTER“ ZAPRAVO POSTANE EMOCIONALNI OKLOP?**Neki ljudi su navikli da budu jaki.Ne traže pomoć.Ne pokazuj...
31/07/2026

🧠 **KADA „JAK KARAKTER“ ZAPRAVO POSTANE EMOCIONALNI OKLOP?**

Neki ljudi su navikli da budu jaki.

Ne traže pomoć.
Ne pokazuju slabost.
Sve mogu sami.
Ne dozvoljavaju drugima da vide koliko ih nešto boli.

Za njih je ranjivost znak slabosti, a pokazivanje emocija nešto što treba kontrolisati.

Ali šta ako iza te „snage“ zapravo stoji strah?

Strah od razočaranja.
Strah od odbacivanja.
Strah da će neko iskoristiti našu slabost.
Strah da ćemo, ako se otvorimo, izgubiti kontrolu.

Tako nastaje emocionalni oklop.

On nas u početku štiti. Pomaže nam da preživimo teške situacije i da nastavimo dalje. Ali ono što nas je nekada štitilo, vremenom može početi da nas udaljava od drugih ljudi.

Jer ako nikome ne dozvolimo da nam priđe, možda ćemo biti sigurni od povrede – ali ćemo istovremeno ostati uskraćeni i za bliskost.

Biti jak ne znači uvek biti neosetljiv.

Ponekad je prava snaga upravo u tome da možemo da kažemo:

**„Ovo me boli.“**
**„Ne mogu sam.“**
**„Treba mi pomoć.“**
**„Plašim se.“**

I možda je najveći oblik hrabrosti upravo dozvoliti sebi da budemo ranjivi.

Jer ne moramo ceo život nositi oklop koji smo nekada morali da obučemo da bismo preživeli. ❤️

**Psihoterapija može pomoći da razumemo od čega nas naš emocionalni oklop štiti, ali i da naučimo kada više nije potrebno da ga nosimo.** 🌱

🧠 **ZAŠTO SE NAJVIŠE MENJAMO TEK KADA VIŠE NE MOŽEMO DA IZDRŽIMO?**Često znamo da nešto u našem životu nije dobro. Znamo...
29/07/2026

🧠 **ZAŠTO SE NAJVIŠE MENJAMO TEK KADA VIŠE NE MOŽEMO DA IZDRŽIMO?**

Često znamo da nešto u našem životu nije dobro. Znamo da nas odnos iscrpljuje. Znamo da posao više nije za nas. Znamo da neke navike uništavaju naše zdravlje i mir. Znamo da moramo da kažemo „ne“, da postavimo granicu ili da konačno napravimo promenu.

Ali ipak – ostajemo.

Trpimo. Odlažemo. Ubeđujemo sebe da će biti bolje. Pronalazimo opravdanja. Govorimo sebi da „nije pravi trenutak“.

Sve dok jednog dana ne dođemo do granice.

I tada se često ne menjamo zato što smo postali hrabriji, već zato što je **cena ostajanja postala veća od straha od promene.**

Ponekad nas upravo bol natera da uradimo ono što smo dugo odlagali. Gubitak, razočaranje, bolest, raskid, otkaz ili emocionalni slom mogu postati trenutak u kojem shvatimo da više ne možemo da živimo na isti način.

Ali možda ne moramo uvek čekati da nas život „slomi“ da bismo nešto promenili.

Možda možemo da naučimo da slušamo sebe i ranije.
Da prepoznamo kada smo umorni.
Kada smo nesrećni.
Kada nešto više nije naše.
Kada granicu treba postaviti pre nego što budemo primorani da je postavimo.

Jer prava promena ne počinje uvek onda kada više ne možemo da izdržimo.

Ponekad počinje onda kada prvi put iskreno priznamo sebi:

**„Ovako više ne želim.“** ❤️

A možda je upravo to prvi korak ka životu koji zaista želimo da živimo. 🌱

**Psihoterapija nam može pomoći da ove promene prepoznamo i napravimo na vreme – pre nego što bol postane jedini pokretač promene.**

Nastavljamo ciklus radionica emocionalne regulacije za decu uz temu koja je jednako važna kao i sve druge emocije – tuga...
27/07/2026

Nastavljamo ciklus radionica emocionalne regulacije za decu uz temu koja je jednako važna kao i sve druge emocije – tuga.

Tuga je emocija koju često želimo da izbegnemo, a zapravo nam pomaže da zastanemo, prihvatimo gubitke, razočaranja i promene. Kada deca nauče da razumeju tugu, lakše razvijaju otpornost, saosećanje i poverenje u sopstvene emocije.

Na radionici ćemo kroz priče, igru i kreativne aktivnosti:
💙 razgovarati o tome šta je tuga i zašto je važna,
💙 učiti kako da prepoznamo tugu kod sebe i drugih,
💙 istražiti zdrave načine da je izrazimo,
💙 otkriti šta nam pomaže da se osećamo bolje, a da pritom ne potiskujemo svoja osećanja.

📅 29.07. u 19:15h
📍 Anima Plus
👧🧒 Za decu uzrasta 7–13 godina
💰 Cena: 3000 din

Radionicu sprovode psiholozi Elena Jovančić i Marija Tomić.

Radujemo se još jednom zajedničkom druženju i učenju kroz igru. 💙

ODISEJA (2026) – briljantna epopeja Homerovog dela iz 8. veka pre nove ere, verovatno finalni master-rad Kristofera Nola...
25/07/2026

ODISEJA (2026) – briljantna epopeja Homerovog dela iz 8. veka pre nove ere, verovatno finalni master-rad Kristofera Nolana (1970), majstorsko umetničko delo i monumentalni omaž svetu, istoriji, umetnosti, životu. U saglasju sa svojim briljantnim ispisnicima, koscenaristkinjom i suprugom Emom Tomas, maestralnim nosiocem naslovne uloge Metom Dejmonom i sjajnom kamerom Hojta van Hojteme (švedskog Holanđanina, poljske škole), uz fascinantnu Penelopu – En Hatavej, ali i izuzetne Toma Halanda, Roberta Patisona i ostale mnogobrojne asove svetskog glumišta, stvorio je tri godine posle „Openhajmera“ delo za sva vremena.

Odisejev put od Itake i nazad je teza da nema p**a bez povratka, da je život igra sa bogovima gde vrline, ali i mane čine ljude polubogovima. Iskušenja umetnosti, ali i bola koji čine život, postaju lavirint naših susreta sa izazovima hrabrosti, lukavstva, dobrote, požrtvovanja, odanosti, doslednosti.

Odisej će preko Troje, borbe sa Minotaurom, Posejdonovim nemirnim morem, vešticom Kirkom, Hadom, varki Scile i Haribde, izazova gubitaka, bola za najbližima, opojne ali opasne zavodljivosti nimfe Kalipse, ali i smrtonosnog pojа sirena i svih koji ga ne žele, doći do neophodnog povratka. To je povratak kući, povratak samome sebi, ali i izvornom biću. Ima u tome nečeg velikog, božanskog. Što bi Jung rekao – ima individuacije.

Tu je i povratak muškom principu, izuzetne, moralne, visoke hrabrosti. Ali tu je i Penelopa, čije tkanje predstavlja arhetipski princip ženske odanosti i lepote.

Dotakao je Nolan i neutežnu borbu svetova – drugačijih, polarizovanih, aktuelnih – i vratio ideju podviga, jednostavnog, ljudskog, lišenog kukavičluka, tako potrebnog.

ODISEJA je priča o podvigu, o životu, o smislu; to je aktivna psihološka freska svih epoha, uključujući sadašnjost. Ona je moralni povratak ljudskosti, vrlini.

Ona nas podseća da sa njom nastaje i umetnost i filozofija i psihoanaliza, i Dostojevski i Frojd.

ODISEJA je zapravo priča o svima nama, o pučini, o nemirnom moru i vetrovima koje trebamo ukrotiti. Ona nas vraća, podseća, inspiriše i ohrabruje na našim putevima.

dr Ivajlo Ilijev

 # SULTANIJA ILI SPECIFIČNA POTREBA KĆERKE ZA KAŽNJAVANJEM OCA # # MIT O 1001 NOĆIPartnerski odnosi su uvek vrlo precizn...
23/07/2026

# SULTANIJA ILI SPECIFIČNA POTREBA KĆERKE ZA KAŽNJAVANJEM OCA

# # MIT O 1001 NOĆI

Partnerski odnosi su uvek vrlo precizno dizajnirana projekcija rekonstrukcije roditeljskih figura i dominantan lajt-motiv koji determiniše izbore naših partnerki ili partnera kod žena jeste princip komparacije sa roditeljima suprotnog pola ili revitalizacija modela roditeljskog para. Stepen revitalizacije u proporciji je sa intenzitetom ljutnje, tzv. BAZIČNE LJUTNJE, koja je zapravo generator iste.

Ovde bih se zadržao na jednom sve učestalijem fenomenu ženskog izbora partnera. Poznato je da ćerke do 9–10. godine i perioda izlaska iz bazične trijade, tj. ulaska u predpubertet, idealizuju očeve, a onda, otkrivajući vlastitu seksualnost (ali i roditeljsku), pomeraju istu ka tzv. prelaznim objektima. To su drugari, simpatije, kombinacije, momci, kasnije ljubavnici, emotivni partneri. Do 25–30. godine period separacije bi trebalo da se završi i da izbori partnera, ali i popravka primarnog objekta (otac), budu pomoću prelaznih objekata dovršeni, da model oca bude rekonstruisan. Tada bi se formirale mogućnosti za strukturisanje sekundarnog objekta, koji je autohtoman izbor, lišen komparacije i solidna mogućnost za formiranje zrelog partnerskog odnosa. Uloga pomenutih prelaznih objekata nije samo premeštanje seksualnosti, već i premeštanje novootkrivene, a tako potiskivane ljutnje sa roditelja na prihvatljivije objekte, tj. tranzitorne partnere.

U Srbiji 10% žena napuste tokom života u značajnijoj meri prelazne objekte, tj. dosegnu projekciju partnera do nivoa sekundarnog, zrelog partnerskog objekta.

Sada bih se zadržao na fenomenu SULTANIJE, koji je, pogotovo u prostoru južne Srbije, sve učestaliji poslednjih 30-tak godina, a naročito zadnjih 15-tak. Primećena je pojava žena, mlađih i srednjih godina, pravoslavne veroispovesti, koje dominantno ili isključivo ostvaruju ili imaju tendenciju ka vezivanju za partnere muslimanske veroispovesti. Ne ulazeći apsolutno u nacionalne, verske ili ksenofobične ili jeftine i primitivne političke aspekte, primećujemo sve više žena koje dominantno u svom emocionalnom dijapazonu izbora „favorizuju“ muškarce muslimane.

Pokušavajući da dopremo do odgovora šta bi bio ključni motiv ovakvog izbora, pogotovu u epohi, nažalost, intenzivnijih nacionalnih antagonizama, odbacili smo kao ključne motive one koji su svesni.

Prvo što bi padalo na pamet je romantizovani uticaj turskih sapunica. Drugo, kao dublji motiv kod većine SULTANIJA je registrovan visok intenzitet snažne bazične ljutnje prema ocu, koja bi, kao kod etiologije prostitucije, mogla da evoluira u izbore antagonizma ili paradoksa, kao jedna vrsta kažnjavanja prema očekivanjima, ili beg u drugi arhetipski prostor.

Na kraju dolazimo do dubljeg, ali izvesno snažnijeg motiva. Polni ogran muslimana je obrezan, samim tim i drugačiji. Obrezivanje ima strukturalnu vezu sa kastracijom, kao najdubljim vidom simboličnog kažnjavanja.

Dakle, SULTANIJA, svoj paket bazične ljutnje prema ocu rešava izborom kastracije nekog ko je supstitucija oca. Ona izborom muškarca sa obrezanim polnim organom, finalno kažnjava oca. Kažnjava ga za loš model iz detinjstva, za problem napuštanja bazične trijade, za mnogobrojne razloge separacione opstrukcije.

U najvećem broju ovaj motiv izbora partnera ne dovodi do individuacije, pojačava neurotske kapacitete i održava infantilnu, a ne zrelu seksualnost (odsustvo vaginalnog orgazma).

Fenomen SULTANIJE ne treba mešati sa zrelim izborima partnera, oslobođenih bazičnih konflikata, gde nema nikakvih limita u međureligijskim, međurasnim interakcijama zrelih, neneurotičnih ličnosti.

Address

Bulevar Nemanjića 85, Lokal 69
Niš
18000

Opening Hours

Monday 09:00 - 21:00
Tuesday 09:00 - 21:00
Wednesday 09:00 - 21:00
Thursday 09:00 - 21:00
Friday 09:00 - 21:00
Saturday 09:00 - 13:00

Telephone

+381607349000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Anima Plus Niš posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Anima Plus Niš:

Shortcuts

Share