29/05/2026
Postoji posebna vrsta umora kod žena koje su ceo život bile „tu za sve“.
Ne samo fizički umor, nego i umor od stalne dostupnosti. Od osećaja da uvek neko ima preče potrebe, važnije emocije i hitnije probleme.
Mnoge žene su učene da vrednost dobijaju kroz davanje.
Da budu dobre majke, dobre partnerke, dobre ćerke, dobre koleginice. Ali ih je retko ko učio kako da budu dobre prema sebi.
Zato mnogima od njih čak i odmor izaziva nelagodu ili grižu savesti.
I jedna sasvim obična rečenica zvuči skoro zabranjeno:
„Izvini, ali ja imam neki plan za popodne.“
A zapravo, baš tu često počinje psihološka promena.
Onog trenutka kada žena sebi dozvoli da postoji i van svojih funkcija za druge, počinje da se vraća sebi. Ne kao majka, supruga ili podrška svima drugima, nego kao osoba sa sopstvenim potrebama, željama i pravom na život koji nije samo preživljavanje i služenje.
Ne moraš da se raspadneš da bi imala pravo na predah.
Ne moraš da zaslužiš odmor iscrpljenošću.
I ne moraš stalno da budeš dostupna da bi bila voljena.
Više o ovome i na koji način možeš povratiti kapacitet za uživanje pišem u svom Priručniku za zreo hedonizam “Hoću da mi bude lepo i tačka” koji možeš poručiti na sajtu ili putem DM-a.