18/08/2026
Završila sam osnovnu muzičku školu. I tek danas shvatam koliko mi je falilo da me tamo nauče da volim muziku.
Ne mislim da je problem u klasičnoj muzici. Naprotiv. Problem je u načinu na koji se ona često uči.
Godinama se vežbaju note, ritam, tehnika, zadate kompozicije i što preciznije izvođenje.
Ali koliko se priča o tome šta čuješ? Šta osećaš? Kako bi ti odsvirala tu istu kompoziciju? Šta ako promeniš nešto? Šta ako napišeš svoju?
Kao dete sam klavir doživljavala mnogo više kao obavezu nego kao instrument kojim mogu nešto da kažem.
A onda danas gledam ove male rock schools, muzičke radionice i škole u kojima deca odmah uzimaju instrumente, sviraju zajedno, biraju muziku koju vole, stvaraju, improvizuju, pišu svoje prve stvari...
I pomislim koliko je to drugačiji način da dete zavoli muziku.
Možda dete ne mora prvo da nauči deset godina da svira po pravilima da bi jednog dana postalo virtuoz. Možda prvo treba da dobije razlog da želi da svira.
Jer formalno muzičko obrazovanje nije ono što nekoga čini muzičarem. Niti samo po sebi stvara umetnika.
Tehnika može da se nauči. Ali ljubav prema muzici, radoznalost i potreba da nešto stvoriš — to se mora probuditi.
I možda bih danas, da mogu da biram za sebe kao dete, prvo izabrala da mi neko pokaže koliko muzika može da bude zabavna. A tek onda da me nauči kako se svira. 🎹
Ako je ova objava u vama probudila emociju, posetite KC Sklonište | Škola Muzike da vidite kako to rade naši drugari!