02/06/2026
Koliko p**a si se naljutila na svoje telo jer je umorno, jer te nešto boli, jer nema snage ili jer reaguje anksioznošću baš onda kada ti to "ne odgovara"?
Često na simptome gledamo kao na izdaju. Mislimo: "Zašto me sad izdaješ, imam toliko posla/moram da idem tamo/treba mi energija..."
Ali istina je potpuno drugačija. Tvoje telo nikada ne radi protiv tebe.
Anksioznost i lupanje srca? Telo ne pokušava da te uništi, ono te upozorava da se osećaš ugroženo ili preplavljeno.
Hronični umor? Telo te ne usporava iz hira, ono te bukvalno fizički zaustavlja jer ti odbijaš da pritisneš kočnicu svesno.
Stegnuta ramena i bol u stomaku? To su skladišta neizgovorenih reči, progutanog besa i postavljenih granica koje si prećutala.
Telo je tvoj najverniji alarm. Ono nema filter, ne ume da laže i ne pokušava da se "uklopi". Ono samo reaguje na ono što se dešava u tvojoj psihi i tvom životu.
Umesto da se ljutiš na njega i da se boriš protiv simptoma, sledeći put kada osetiš nelagodu, zastani i pitaj ga:„Ok, čujem te. Šta pokušavaš da me zaštitiš u ovom trenutku?“
Kada prestaneš da ratuješ sa sobom, isceljenje počinje.A ja sam tu da ti pomognem na tom putu!
Zakazi konsultacije putem linka u opisu!