No.Six
Puno stvari se desilo u prošlosti,kako lepih tako i ružnih, kako bih stigao do situacije da krunišem svoj rad otvaranjem studija koji je na istoj lokaciji već 18. Hm...pitaju me mnogi kako sam došao na ideju da se uopšte počnem baviti ovim poslom ili granom umetnosti,kako god...?šta reći,a biti konkretan,iskren i tačan u izabranim rečima?jednostavno,još kao mali uvek sam voleo da žv
rljkam i piskaram nešto.Olovka i papir u rukama bili su u danima škole beg od dosade na časovima....Sećate li se toga,svi smo prošli kroz iste faze,samo je moja faza pukla u ovu umetničku stranu,šta da se radi kad je tako?Škola se odavno završila,uz papir krenuo sam malo i fasade i zidove po gradu da iscrtavam...Ekipno, počeli smo malo da se "ganjamo sa vlastima",puneći se onim adolescentskim adrenalinom,crtajući na rizičnim mestima,obavezno sa sluškama u ušima,trujući se HIP HOP zvukom 24/7 dana u nedelji....sve to je prethodilo da sam proširio interesovanje i na stvaranje takvog sounda u svojoj izvedbi,a kakav je vibe ...? A tetoviranje,to je već posebna priča za sebe?Prvi susret sa tetoviranjem i prvom mašinom odmila zvanom "patentara" ,mogu biti zahvalan pokojnom ortaku iz kraja (Bošku Madzareviću ) uz kojeg sam prve "tattoo lines" ,te davne 1996. godine,isctavao po telima prijatelja i poznanika,a kako je vreme odmicalo i iskustvo se sticalo,slike su postale ozbiljnije i zahtevnije,a tako i ljubav prema ovom poslu sve veća.Prvu profesionalnu "mašinu" i INTENZE ink boje,kupio sam 2001.godine i od tada sam u ovoj priči....Uz svakodnevno učenje i usavršavanje,nadam se da ću od ljubavi prema ovo poslu,moći normalno da živim izdržavajući svoju FAMILY....ONE LOVE.