30/06/2025
Dojmovi su još uvijek svježi, što sugeriše da je idealno vrijeme za podijeliti kratki osvrt i impresije o svjetskom čudu zvanom Egipat.
Piramide na platou Gize su definitivno ostavile najveći utisak na mene. Kako svojom pojavom i spoznajom da su nastale od čovjekove ruke i to u periodu 2620. pr. Kr. - 2500. pr. Kr, tako isto i ličnom satisfakcijom da sam ispunio jedan od dječačkih snova. Posjetio svjetsko čudo zvano piramide.
Iako su na platou Gize najpoznatije Keopsova, Kefrenova i Mikrenova piramida, ima još manjih (piramide faraonovih supruga), ali i starijih kao što je Džozerova piramida u Sakari. Egipat ima oko 140 piramida na više lokacija.
Nil, vitalna arterija Egipta i simbol života i smrti u staroegipatskoj kulturi, proteže se kroz 11 država i spaja Plavi i Bijeli Nil kod Kartuma. Krstarenje ovom veličanstvenom rijekom, bilo kratkom vožnjom u Kairu ili višednevnom turom do Asuana i Abu Simbela, pruža nezaboravno iskustvo njene ljepote i značaja.
Druga strana Nila je surova. Na Nilu ljudi žive u čamcima. Prosječna plata u Egiptu se kreće oko 170 eura mjesečno. Po informacijama koje sam dobio od Egipćana, 80% stanovništva živi ispod ovog prosjeka. Od toga je samo 20 miliona stanovnika smješteno u Kairu. Moj prvi komentar, na ovu spoznaju, bio je lijepa Bosna i Hercegovina.
Posebno iskustvo svakako je ronjenje u Crvenom moru i vožnja kvadovima kroz Saharu. Crveno more, jedno od najljepših i najčišćih mora na svijetu, dom je preko 1200 vrsta riba, brojnih korala i jedinstvenih ajkula, a njegova visoka slanost donosi i zdravstvene benefite, posebno za kožu.
Za kraj moram istaknuti svoje oduševljenje načinom na koji Egipćani brinu o turistima. Da se mene pita, svi naši turistički radnici bi tamo išli na obuke. S niskim standardom života, sa stalnim političkim previranjima u zemlji, straha od revolucije, do checkpoint-a na svakom mjestu gdje su do zuba naoružani vojnici, oni i dalje su tu za vas da se vi osjećate da ste stvarno na odmoru. Od guranja kofera, transporta od jedne do druge lokacije, hrane, donošenja vode i sokova, do uređenja i čišćenja soba.
Moj sobar je bio Faris. Momak iz predgrađa Kaira. Prije 6 godina njegova supruga je izgubila bitku za život od onkološkog oboljenja. Ima malu kćerkicu i radi kao sobar u resortu. Kada smo se prvi dan upoznali, kao da je znao, pitao me je da li radim u zdravstvu. Iako sam oklijevao da odgovorim, iz nepovjerenja da budem na neki način iskorišten, rekao sam mu da sam ljekar. Rekao mi je kako je su ljekari njegovoj ženi produžili život da bi se adekvatno oprostili jedno od drugog. Faris je svaki dan čistio sobu i donosio vodu, ali uvijek sa dozom humora ostavljajući iza sebe suptilne poruke koje vam izmame osmijeh na lice.
I ne, nijednom nije tražio bakšiš po čemu Egipat jeste poznat.
Pri polasku, urezao mi se u pamćenje, kada sam nagradio njegov trud, rekao mi je „Strpljenje je jaka vatra u kojoj ispari sva voda naše tuge.” Budi strpljiv, my brother from Bosnia.
