19/06/2026
Kad kažemo individualni trening, puno ljudi prvo pomisli na odrasle. Na bol u leđima, oporavak nakon ozljede ili jačanje nakon terapije. Ali sve češće dobivamo pitanje: radimo li i s djecom?
Radimo. I ta tema je puno važnija nego što se na prvu čini.
Djeca se danas kreću drugačije nego prije. Puno sjedenja, škola, ekrani, manje slobodne igre, manje penjanja, skakanja, trčanja i spontanog kretanja. I onda se kod neke djece počnu primjećivati stvari poput lošijeg držanja, slabije koordinacije, nesigurnosti u pokretu ili brzog umaranja.
Nekad roditelji primijete da se dijete “čudno drži”. Nekad da izbjegava sport. Nekad da se često žali na bolove u nogama, koljenima, leđima ili stopalima. A nekad samo postoji osjećaj da djetetu treba malo više podrške da se bolje snađe u vlastitom tijelu.
Trening za djecu ne bi trebao izgledati kao trening za odrasle u malom izdanju. Dijete ne treba pritisak, forsiranje ni osjećaj da nešto “ne radi dobro”. Treba siguran prostor, igru, jasno vođenje i vježbe koje razvijaju koordinaciju, stabilnost, snagu i povjerenje u pokret.
Kod djece je posebno važno ne gledati samo jedan dio tijela. Ako dijete ima bol u koljenu, gledamo kako se kreće cijelo tijelo. Kako stoji, kako hoda, kako skače, kako doskače, kako koristi stopala, k*kove i trup. Jer dječje tijelo se još razvija, i baš zato je dobar obrazac pokreta jako važan.
Ako kod kuće želite obratiti pažnju na nešto, gledajte jednostavne stvari. Kako dijete sjedi dok piše zadaću. Kako nosi školsku torbu. Umara li se brzo. Izbjegava li određene pokrete. Žali li se stalno na isto mjesto. I najvažnije — uspoređujte dijete s njim samim, ne s drugom djecom.
Cilj nije stvoriti “savršeno držanje” ili dijete koje mora biti sportski tip. Cilj je da dijete bude sigurnije, stabilnije i slobodnije u pokretu.
Jer kad dijete stekne povjerenje u vlastito tijelo, pokret prestaje biti obaveza i postaje nešto prirodno.
🤍 Postura