07/05/2026
𝗣𝘀𝗶𝗵𝗼𝘁𝗲𝗿𝗮𝗽𝗶𝗷𝗮 - 2 dio
Tišinu u mojoj ordinaciji narušavali su jedino dugi, duboki uzdasi moje nove pacijentice, Ivane. Primljena je u bolnički psihijatrijski odjel, nakon što su je kao hitan slučaj primili u Sobu za hitne slučajeve, poslije ozbiljnog pokušaja 𝘀𝗮𝗺𝗼𝘂𝗯𝗼𝗷𝘀𝘁𝘃𝗮.
Mjesecima je stavljala na stranu tablete za spavanje, a zatim jasno i sračunato napisala oproštajno pismo majci ( koja joj nikada nije mogla pokazati toliko potrebnu ljubav ) , odvezla se do mora, popila veliku količinu tableta i alkohola... a zatim čekala. Za nekoliko su je sati otkrili i hitno prebacili u odjel radi liječenja.
Sa samo dvadeset i sedam godina izgledala je kao mnogo starija žena koju je život slomio i zdrobio. 𝗠𝗼𝗷𝗲 𝗼𝗵𝗿𝗮𝗯𝗿𝗶𝘃𝗮𝗻𝗷𝗲 𝗶 𝗹𝗷𝘂𝗱𝘀𝗸𝗮 𝗯𝗿𝗶𝗴𝗮 𝗻𝗶𝘀𝘂 𝗷𝗲 𝘂𝘀𝗽𝗷𝗲𝗹𝗶 𝗽𝗼𝘃𝗿𝗮𝘁𝗶𝘁𝗶 𝗶𝘇 𝗷𝗮𝗺𝗲 𝘂 𝗸𝗼𝗷𝘂 𝗷𝗲 𝘁𝗼𝗻𝘂𝗹𝗮. Njezina je beznadnost ispunila svaki kutak sobe, a polako se počela ulijevati i u moj duh Dok sam sa njom razgovarala, Ivana je otkrivala brojne strašne događaje iz svoje razorene prošlosti. Otac ju je silovao, majka je nije uspijela zaštititi, pretrpjela je mnoge veze u kojima su je iskorištavali, da bi na kraju sve pukle, a onda zadnja tragedija, sinčić joj je umro.
Te večeri u sigurnosti svoga doma, daleko iza zaključanih vrata psihijatarskog odjela, molila sam se Bogu kojeg sam ljubila, 𝗮𝗹𝗶 𝗸𝗼𝗷𝗲𝗴 𝗻𝗶𝘀𝗮𝗺 𝗷𝗮𝗸𝗼 𝗱𝗼𝗯𝗿𝗼 𝗽𝗼𝘇𝗻𝗮𝘃𝗮𝗹𝗮. Nakon što sam godinama promatrala upropaštene živote, shvatila sam da bi trebalo pravo čudo da se nešto promijeni. Nešto je trebalo učiniti u vezi Ivane. 𝗚𝗼𝘀𝗽𝗼𝗱𝗶𝗻𝗲 , 𝘀̌𝘁𝗼 𝗺𝗼𝗴𝘂 𝘂𝗰̌𝗶𝗻𝗶𝘁𝗶 ? , neprekidno sam ponavljala, nadajući se, protiv svake nade, da ću makar jednom u životu čuti odgovor.
Nakon što sam provela, kako mi se činilo, sate u iščekivanju , u moju je sobu ušla topla prisutnost puna ljubavi, i osjetila sam Božju ljubav i duboku brigu za Ivanu i sve druge za koje sam molila.
Tada je došao Božji pouzdan odgovor pun ljubavi: 𝗗𝗼𝗻𝗲𝘀𝗶 𝗶𝗵 𝗺𝗲𝗻𝗶 ... 𝗺𝗼𝗹𝗶 𝘇𝗮 𝗻𝗷𝗶𝗵𝗼𝘃𝗼 𝗼𝘇𝗱𝗿𝗮𝘃𝗹𝗷𝗲𝗻𝗷𝗲 ... 𝗷𝗮 𝗰́𝘂 𝗶𝗵 𝗼𝗯𝗻𝗼𝘃𝗶𝘁𝗶.
𝗢𝗱𝗷𝗲𝗱𝗻𝗼𝗺 𝗷𝗲 𝘀𝘃𝗲 𝗽𝗼𝘀𝘁𝗮𝗹𝗼 𝗷𝗮𝘀𝗻𝗼 𝗶 𝘀 𝘂𝗺𝗮 𝗺𝗶 𝗷𝗲 𝘂𝗸𝗹𝗼𝗻𝗷𝗲𝗻 𝘃𝗲𝗼. 𝗡𝗶𝘀𝗮𝗺 𝘁𝗼 𝗷𝗮 𝗺𝗼𝗿𝗮𝗹𝗮 𝗿𝗮𝗱𝗶𝘁𝗶, 𝗕𝗼𝗴 𝗷𝗲 𝘁𝗼 𝘇̌𝗲𝗹𝗶𝗼 𝘂𝗰̌𝗶𝗻𝗶𝘁𝗶.
Vrativši se u bolnicu sljedećeg jutra, htjela sam vidjeti Ivanu prije liječničkog konzilija. Značajno se promijenila ! Depresija je znatno oslabila, pa je htjela razgovarati. Rekla je da se osjeća drugačije i ispričala nešto što je doživjela prošlu noć. Opisala je da se probudila oko 11h u noći upravo u vrijeme kada sam ja molila. Postala je svjesna nekog svjetla u sobi iako su sva svjetla bila ugašena. Svjetlo ( a prepoznala je da dolazi od Isusa ) ju je obavilo i pružalo joj toplinu i ozdravljujuću ljubav po cijelom tijelu i duhu. Po prvi put u životu osjetila se zaštićenom i ljubljenom. Ova je prisutnost ostala s njom cijelu noć.
Tijekom prvog tjedna nakon što sam se počela moliti za nekoliko drugih pacijenata i oni su pokazali tako značajno poboljšanje, da sam njihovu promjenu mogla pripisati jedino Božjoj sili.
Kakvo je to za mene psihologa bilo uzbudljivo otkriće koje mi je promijenilo sav život. 𝗦𝗮𝗺𝗼 𝗹𝗶𝗷𝗲𝗰̌𝗲𝗻𝗷𝗲 𝗻𝗶𝗷𝗲 𝗯𝗶𝗹𝗼 𝗱𝗼𝘃𝗼𝗹𝗷𝗻𝗼, 𝘁𝗿𝗲𝗯𝗮𝗹𝗼 𝗷𝗲 𝘂𝗸𝗹𝗷𝘂𝗰̌𝗶𝘁𝗶 𝗺𝗼𝗹𝗶𝘁𝘃𝘂 𝘇𝗮 𝗼𝘇𝗱𝗿𝗮𝘃𝗹𝗷𝗲𝗻𝗷𝗲.
Umijeća medicine, psihološkog savjetovanja i psihijatrije obični su, naravni načini na koje Bog radi da bi nas ozdravio ali mi se nalazimo na rubu istinski novog razdoblja u kojem otkrivamo 𝗸𝗮𝗸𝗼 𝗕𝗼𝗴, 𝘀𝗮𝗺𝗼 𝗮𝗸𝗼 𝗺𝘂 𝗱𝗮𝗺𝗼 𝗽𝗿𝗶𝗹𝗶𝗸𝘂, 𝗱𝘂𝗯𝗼𝗸𝗼 𝘇̌𝗲𝗹𝗶 𝗼𝘇𝗱𝗿𝗮𝘃𝗹𝗷𝗮𝘁𝗶 𝗻𝗮𝘀̌𝘂 𝘀𝗹𝗼𝗺𝗹𝗷𝗲𝗻𝗼𝘀𝘁.
iz knjige Ozdravljenje, Francis MacNutt
