26/08/2026
Prije nego što sam terapeutkinja, ja sam žena. Žena koja je godinama gledala svoje noge i pitala se što radi krivo.
Koja je bila aktivna, radila fizički posao, pazila što jede i onda gledala prijateljice kako pojedu burger, pomfrit, popiju vino i ne razmišljaju o svemu onome o čemu sam ja razmišljala.
Znam kako je skrivati noge, uspoređivati se i misliti da se samo trebaš još malo više truditi.I možda upravo zato danas radim ovo što radim na način na koji radim.
Fika nije nastala iz ideje kako ženama prodati još jedan tretman. A Marsia nije nastala iz ideje kako im prodati još jedan proizvod.
Oboje je nastalo iz godina rada sa ženama, slušanja njihovih priča, ali i življenja vlastite.
Danas, kad žena legne na moj stol i priča mi o svojim nogama, nesigurnostima ili frustracijama, ja je ne razumijem samo zato što sam terapeut.
Razumijem je jer sam vrlo često bila upravo ta žena. I mislim da je upravo tu srž svega što želim graditi kroz Fiku i Marsiju: ne govoriti ženama da s njima nešto nije u redu.
Nego ih slušati, razumjeti njihovo tijelo i dati im alate kojima se mogu o njemu malo bolje brinuti.
