14/05/2026
Prvo i prvo, ova fotka s magarcem nema nikakve veze s tekstom, samo skupljam hrabrost da snimam videe na kojima govorim, a do tada - mago i ja.
Dakle...puno sam kroz godine pisala kako ne volim sve ili ništa. Pogotovo kad se radi o prehrani i vježbanju. Možda nije toliko da ne volim već ne vjerujem u tu metodu. Postoje li ljudi koji su preko noći preokrenuli život naglavačke, postali zagriženi vježbaoci i vježbalice, priprematelji zdravih obroka i nisu se više nikad okrenuli starim navikama? Postoje. No ipak vjerujem za većinu nas vrijedi ona da ne možemo okrenuti novu stranicu bez da dobro pogledamo ovu na kojoj se trenutno nalazimo. I da ako se preselimo na drugi kraj planeta - idemo sa sobom.
Učenje novih navika korak po korak je baš to - učenje. I ako se bilo kad u životu opet nađem na nekom koraku tog ili sličnog p**a - znam da imam vještine kako si pomoći. I zato me tako veseli čuti od svojih klijentica onaj 'idemo dalje' umjesto 'morala bi opet krenuti'. Jer ni jedna naučena i stečena navika nije grand finale.
Ne zato što mislim da se uvijek moramo usavršavati već - kroz godine se mijenjamo. Različiti prioriteti u različitim fazama života. Nikad to ne prestaje. Učenje, znatiželja. Nismo projekt koji ima deadline. A baš to nije poziv za 'budem od sutra' već poziv da shvatimo koliko su malene odluke u svakodnevici važne. A ne baš ona jedna ultimativna nakon koje preokrećemo život, a ta nekako uvijek baš ide od sutra ili od ponedjeljka.
Male stvari. I magarci.
