23/05/2026
Ponekad mislimo da gledamo stvarnost.
Ali ono što vidimo, naš mozak je već filtrirao, zaključio unaprijed, predvidio.
Zato osoba može godinama hodati istim gradom i vjerovati da je “sve isto”…
dok zapravo više ni ne gleda oko sebe.
Mozak štedi energiju.
Kad nešto postane poznato, prestane to stvarno primjećivati.
Isto se događa u odnosima, interpretirajući sebe i život oko sebe.
Počnemo misliti/vjerovati, na podsvjesnoj razini:
“On je uvijek isti.”
“Ja sam uvijek ista.”
A onda jedan trenutak prisutnosti može pokazati drugačiji pogled, mekši izraz lica, novi pristup, detalj koji nikad prije nisi registrirao/la...
Ne zato što toga prije nije bilo.
Nego zato što tvoja pažnja nije bila usmjerena tamo.
To ne znači da ne treba vjerovati sebi.
Nego da vrijedi provjeriti:
gledam li stvarno ono što jest ili ono što očekujem da ću vidjeti?
Zato danas probaj nešto jednostavno:
Uspori na trenutak. Udahni i izdahni potpuno bez sile. Pogledaj prostor u kojem jesi kao da ga vidiš prvi put.
Pogledaj lice osobe s kojom živiš.
Pogledaj sebe u ogledalu.
Pogledaj ulicu kojom svaki dan prolaziš.
Sa zanimanjem, promatraj.
Možda život nije toliko “isti” koliko je pogled postao automatski.
Piši u komentarima svoje doživljaje/pitanja. 🤗
Ako te zanima više o funkcijama mozga i njegovom načinu funkcioniranja, napiši u komentaru riječ MOZAK i šaljem ti u DM besplatni webinar.