26/08/2026
Postoji dobro utemeljena ideja u neurobiologiji da živčani sustav treba doživjeti određenu razinu sigurnosti kako bi mogao biti otvoren za primanje.
Kada se osjećamo sigurno i regulirano, lakše možemo primati: ljubav, dodir, podršku, novac, komplimente, užitak, bliskost ili nove prilike.
Primijetila sam da je za neke stvari u mom životu važno da se moj živčani sustav osjeća sigurno.
To može biti bilo što; od toga da pospremim stan pa sve do toga da sam, kako sam u zadnje vrijeme shvatila, prije nisam imala kapacitet davati poklone pažljivo i promišljeno svojim prijateljima kojima je ljubavni jezik bio darivanje.
Sada, kada imam kapacitet za to, mogu pažljivo smisliti poklon i to me veseli. Prije mi je to bilo mučenje.
Onda sam shvatila da to ima veze i s ostalim stvarima u mom životu.
Na primjer, zašto nemam partnera? Zato što moj živčani sustav ne osjeća sigurnost u primanju ljubavi, odnosno nisam upoznala osobu s kojom bih se osjećala dovoljno sigurno da mogu primiti ljubav.
Isto tako, to vrijedi i za pitanje zašto nemam dijete. Nije stvar u tome da ne želim brinuti o djetetu, nego u tome da moj živčani sustav možda još nema kapacitet za primanje i držanje svega što dolazi s tim iskustvom.
Isto vrijedi i za veću količinu novca.
Dakle, moj se živčani sustav svaki put sve više širi i povećava svoj kapacitet za bilo što -za više klijenata, više novca, više ljubavi.
Pišite mi šta mislite o tome?💕🫶🏻💫 Šaljem vam ljubav. ☀️💕✨