23/02/2016
Kako smo obećali, donosimo OSVRT DR. SARAH BALLANTYNE NA OBJAVU STUDIJE „PALEO PREHRANA DOVODI DO DEBLJANJA“
Vidjeli ste napise s manjim varijacijama ovoga naslova „Nova znanstvena studija dokazuje da Paleo prehrana uzrokuje debljanje i opasna je za dijabetičare“. Vidjeli ste i mnoge ostrašćene odgovore u Paleo zajednici. I jedni i drugi su me izbacili iz takta. Da, našla sam se u nezgodnoj situaciji da moram objašnjavati kako su ova nova studija i njezine implikacije krivo protumačene u medijima kao i antiznanstvene reakcije Paleo zajednice. U slučaju da niste vidjeli članak, ukratko ću vam ga pojasniti.
Znanstvena studija objavljena je 15. veljače 2016. u časopisu Nutrition and Diabetes. Istraživači su sa Sveučilišta u Melbourneu.
Znanstveni je članak naslovljen „Prehrana s niskim unosom ugljikohidrata i visokim unosom masti pospješuje debljanje i ne poboljšava toleranciju glukoze, lučenje inzulina ili masu beta-stanica kod novozelandskih miševa“.
Ja u naslovu nisam pročitala Paleo, jeste li vi? Koliko razumijem, Paleo prehranu u odnosu na ovu studiju počeli su spominjati u izjavi za medije Sveučlišta u Melbourneu koja je poslana 18.veljače. Priča se otad proširila po cijelom svijetu te se može pronaći na glavnim portalima u mnogim zemljama. Potrebno je napomenuti da mediji u Australiji uglavnom nastupaju kao tabloidi i vrlo agresivno napadaju Paleo prehranu i pritom je potpuno krivo tumače.
Ova studija nije uopće evaluirala Paleo prehranu, nego ketogenu prehranu. Makar postoje ljudi koji kombiniraju ove dvije vrste prehrane, standardna paleo prehrana ni u kom slučaju ne sliči ketogenoj prehrani po unosu makronutrijenata. Ne samo to, nego prehrana s niskim unosom ugljikohidrata i visokim unosom masti kojom su hranjeni miševi u studiji uključuje i namirnice koje nikako nisu Paleo.
Čini se da je autor studije donio krivi zaključak da je prehrana koju je njegov laboratorij analizirao upravo Paleo prehrana te je jednom javno prozvao poznatog kuhara Petea Evansa da zagovara „prehranu koja nije temeljena na znanstvenim dokazima“. Detaljnije ću objasnit studiju i posebno navesti zašto se ne radi o Paleo prehrani, no prije toga želim reći nešto drugo.
Reakcije Paleo zajednice usredotočene su na sasvim drugi aspekt studije: činjenicu da je provedena na miševima. Prije nego detaljnije objasnim studiju, sve zanimljive podatke koje nudi (bez obzira što autor pogrešno prehranu predstavlja kao Paleo), te gdje griješe mediji, odgovorit ću na ovo.
Istaknute predstavnike Paleo pokreta već se navodi kao osobe koje zanemaruju znanstvena saznanja zato što je studija provedena na miševima, a ne ljudima. Nepobitnost studije dalje se dovodi u pitanje zbog autorove povezanosti s Australskim dijabetičkim društvom (on je predsjednik) i insinuacijama da postoji utjecaj farmaceutskih kompanija ili drugih grupa.
Odgovor je tipičan za grupe koje se bave alternativom. I to je ono što mi zasmeta svaki put: randomizirani kontrolirani klinički pokusi u velikim, ljudskim populacijama nisu jedine vjerodostojne studije. Nadalje, mantranje svaki put kad je obljavljena neka studija koja ne odgovara našim uvjerenjima umanjuje mogućnost razumijevanja nutricionizma i zdravlja. Bude li postojala neka studija koja dokazuje neku štetu koju uzrokuje Paleo prehrana, ne znači da bismo odjednom sasvim odbacili Paleo prehranu – postoji rastuća količina znanstvene literature koja podupire upravo ovaj pristup. No, ako je cilj složiti smjernice za odabir hrane koja će poticati optimalno zdravlje, onda nijedan dokaz ne bi trebao biti odbačen. Možemo pokušati razumjeti gdje nastaju nekompatibilni dokazi u znanstvenoj literaturi te identificirati podrčja koja zahtijevaju više istraživanja.
Da pojasnim: Osobe koje odbacuju znanstvene studije koje dokazuju suprotno od onog u što oni sami vjeruju pritom navodeći da su provedene na životinjama, a ne ljudima, samo dokazuju svoju neukost.
Točno je da se svaka studija provedena na životinjama, ne može prenijeti na ljude, ali sličnosti između životinja (da, čak i miševa) i ljudi već je dugo u znanstvenim krugovima prihvaćena i korištena u našu korist da bismo produbili znanje biologije, biokemije, farmakologije, genomike i svake druge grane znanosti koja ima veze sa zdravljem. Posebno kada je studija mehanistička, kao i predmetna studija, iz nje možemo doznati mnogo.
Što se tiče sukoba interesa, dovoljno je pročitati ono što sami autori navode: dvojica autora primaju plaću u Nacioanlnom vijeću za zdravlje i medicinska istraživanja, te nije naveden nikakav drugi sukob interesa.Je li nam jedino važna insinuacija da su se autori lažno zakleli? Je li zaista tako malo cijenimo akademsku zajednicu?
Istaknuti članovi Paleo pokreta dolaze iz raznih sfera te na različite načine doprinose Paleo zajednici. Želim posebno naglasiti izvrsnog kuhara Petea Evansa kog su direktno napali australski mediji i autor studije u originalnoj izjavi za medije, koji dostojanstveno podnosi sve napade koji su prečesti. Ne očekujem da članovi Paleo zajednice znaju provesti jednaku znanstvenu analizu i dati odgovor kao što to mogu učiniti ja. Mediji se trebaju sramiti zato što traže izjave ljudi koji nemaju nikakvo medicinsko obrazovanje ili iskustvo u znanstvenim istraživanjima. No, za one Paleo pobornike koji imaju liječničku titulu, predlažem čitanje studije i objektivno sagledavanje informacija koje nudi. Kad to učinite, shvatit ćete da studije ne podupire medijske napise o štetnosti Paleo prehrane.
Najvažnije je reći da prehrana korištena za studiju nije Paleo.
U dodatku studiji autori navode sastojke i odnos makronutrijenata prehrane s niskim unosom ugljkohidrata i visokim unosom masti kojom su hranjeni miševi. To su: kakaov maslac, kazein, sukroza, ulje repice, maslo, celuloza, itd. Proteini su činili 13%, UH 6%, masti 81%.
Zadržimo se na namirnicama. Upozorenje: Pokušajte ne tresti previše glavom kad saznate tri sastojka koji su činili 70% prehrane koju se mediji nazvali Paleo.
Količinski 40% prehrane čini kakaov maslac, posebno bogat zasićenim mastima palmitinske kiseline. Zanimljiva činjenice u vezi palmitinske kiseline je da oslabljuje inzulinske i leptinske signale u hipotalamusu i tako povećava apetit i moguće dovodi do epidemije pretilosti. Dočim je vrlo tamna čokolada prihvatljiv povremena poslastica, sigurna sam da nitko od ljudi koji slijede Paleo prehranu ne misli da je pametno pola kalorija dnevno unositi tamnom čokoladom.
Količinski, 20% prehrane je kazein. Kazein je mliječni protein koji je povezan s upalom i rakom te je jedan od glavnih fizioloških i biokemijskih argumenata protiv konzumacije mliječnih proizvoda. No, sirutka, drugi protein u mliječnim proizvodima, ima pozitivne učinke na zdravlje, te dok mliječni proizvodi ne spadaju u Paleo prehranu, ukupni učinak nije nužno samo pozitivan ili negativan.
Količinski, 10% prehrane činilo je ulje uljane repice, ulje koje se dobiva iz sjemenki repice na visokim temperaturama i pod visokim tlakom, a onda ga se još dodatno obrađuje prije konzumacije. Ulje uljane repice nikako ne spada u Paleo prehranu, a povezano je s mnogim štetnim učincima na zdravlje u znanstvenoj literaturi.
Omjeri makronutrijenata su 81% kalorija iz masti, 6% kalorija iz UH i 13% kalorija iz proteina. Ovo uopće nije Paleo. Čak niti tradicionalna prehrana Inuita nema ovakav omjer makronutijenata.
Ovo izgleda kao ketogena prehrana.
Paleo prehrana NIJE ketogena prehrana.
Studija ocjenjuje učinke prehrane s niskim unosom UH i visokim unosom masti na težinu i lipide u krvi, toleranciju glukoze, lučenje inzulina i masu beta-stanica kod miševa nakon osmotjednog provođenja ove prehrane. Autori nijednom riječju ne spominju Paleo, ali ne spominju niti ketogenu prehranu, iako je omjer makronutrijenata gotovo istovjetan ketogenoj prehrani.
Ja sam glasno kritizirala ketogenu prehranu, a nedavno i previsok unos masti (više od 60% kalorija iz masti) zbog dokazanih štetnih učinaka, uglavnom na mikrobiom. Podržavam prehranu koja sadrži 30-50% kalorija iz masti, prehranu koja je vrlo slična onoj koju su provodili lovci.
Mediji vrlo često, posebno u Austraiji, pogrešno Paleo prehranu nazivaju ketogenom ili pak Paleo smatraju prehranom temeljenoj na mesu. Pročitala sam nebrojeno članaka koji Paleo prehranu nazivaju prehranom koja se sastoji od „mesa, povrća, voća i orašara s 0 UH“. Da, sigurno ovo čitate u nevjerici. Koliko znam, voće, povrće i orašari sadrže UH.
Studije prehrane lovaca pokazuju da su omjeri makronutrijenata kako slijedi:
19-35% proteini
22-40% UH
28-58% masti
Čitate li knjige o Paleo prehrani, naći ćete upute kako složiti obrok s ovakvim omjerom makronutrijenata. Paleo prehrana uključuje meso visoke kvalitete, morske plodove, jaja, povrće, voće, orašare i sjemenke. Puno ovih grupa namirnica sadrži UH.
Postoje ljudi u Paleo zajednici koji kombiniraju Paleo i ketogenu prehranu. Nitko od njih ne bi kazao da Paleo prehrana podrazumijeva nizak unos UH, visok unos masti ili da je ketogena.
Dakle, da pojasnimo, studija za koju mediji tvrde da dokazuje da Paleo prehrana potiče ubrzano debljanje te je opasna za dijabetičare uopće nije evaluirala Paleo prehranu.
Zapravo, studija evaluira štetne učinke ketogene prehrane.
Ova je studija vrlo zanimljiva te zasigurno dobro postavljena. I, ma koliko bila krivo intepretirana u medijima, rezultati su značajni za znanost.
Sorta miševa koji su korišteni u studiji su novozelandski pretili miševi, sorta miševa koja postaje pretila, otporna na inzulin, leptin i glukozu čak i kad se hrani hranom za miševe (za razliku od drugih glodovaca). Hranili su ili gore opisanom prehranom ili stndardnom mišjom hranom 8 tjedana te su izmjerili razne kvanitifikativne markere metaboličkog zdravlja.
Miševi koji su se hranili prehranom s niskim unosom UH i visokim unosom masti bili su teži, s većim postotkom masnog tkiva, imali su više razine inzulina, višu razinu glukoze mjerenu natašte (no manju razinu glukoze mjerenu nakon obroka) i nikakve dobre učinke na funkciju gušterače.
No, nije sve tako crno za miševe na prehrani s niskim unosom UH i visokim unosom masti: osim niže glukoze nakon obroka, lipidi u krvi su bili poboljšani s nižim trigliceridima i višim HDL-om s neznatnom promjenom LDL-a.
Autori zaključuju da njihova studija pokazuje da prehrana s niskim unosom UH i visokim unosom masti ima nosi više štete nego koristi i dovodi u pitanje preporuke za predijabetičare.
Paleo prehrana poboljšava dijabetes
Bez obzira na medijsko prikazivanje, ova studija ne može ništa konačno reći za sigurnost ili efikasnost Paleo prehrane za dijabetičare. Srećom, već su provedene studije koje evaluiraju Paleo prehranu za dijebetičare.
Studije profesora Frassetta dokazala je da Paleo prehrana ima značajne koristi u odnosu na preproruke Američkog dijabetičkog društva (bolja kontrola glukoze i lipida). Studija profesora Lindeburga pokazala je da Paleo prehrana poboljšava glikemijsku kontrolu i nekoliko kardiovaskularnih rizičnih faktora u usporedbi s preporukama Američkog dijabetičkog društv. Na koncu, studija na svinjama pokazala je da je Paleo prehrana rezultirala boljom osjetljivošću na inzulin, smanjenom upalom i nižim tlakom u usporedbi s prehranom koja sadrži žitarice.
PORUKA:
Studija koja je uzburkala anti-Paleo medije ni u kom slučaju ne evaluira Paleo prehranu, ali samo zbog toga što se o studiji naveliko priča u medijima ne čini je lošom.
No, i da je studija evaluirala Paleo prehanu te joj našla zamjerku, nije primjereno odbacivanje samo zato što se kosi s našim uvjerenjima. U tom slučaju, imali bismo informaciju koji bismo uzeli u obzir i dalje koristili. Paleo prehrana nije kopija prehrane iz paleolitskog doba, nego nutritivno bogata prehrana koja se temelji na razumijevanju nutritivnih koristi određenih namirnica naspram štetnih učinaka tih istih namirnica. Nije fiksna nego se konstantno razvija kako se provode relevantne studije. I nije strogi skup pravila, nego obrazac pomoću kojeg možemo eksperimentirati kako bismo shvatili što je za nas najbolje. Ovo je moje obećanje vama: Nikada neću odbaciti studiju zato što je suprotna preporukama koje sam ranije odredila. Naprotiv, zadržat ću otvoren um i nastaviti što bolje prenositi dosege znanosti na uravnotežen i objektivan način, izbjegavajući senzacionalizam, i biti iskrena o trenutnim ograničenjima ljudskog znanja.
